Pink Poppy Seed

Lijepa Rozalia Grgić, blogerica koja se krije iza bloga Pink Poppy Seed, ima 23 godine i živi u Dugom Selu. Kad ne studira anglistiku i portugalski jezik i književnost, istražuje nove slastice, kolače i keksiće. Otkrila nam je koliko joj vremena oduzima vođenje bloga, zašto još nema svoju Facebook stranicu i koja zagrebačka slastičarnica je nedavno postala njezino najdraže mjesto sa slasticama.

---

---

Kako se rodila ideja o blogu? Postoji li priča iza imena?

Ideja o blogu prvo se rodila zato što su me ljudi, upoznati s mojom ljubavi prema slatkom, tu i tamo znali upitati zašto ne napravim blog, a to je onda postalo još češće kada sam otvorila profil na Instagramu i tamo počela objavljivati slike svega što sam spravljala. I tako mi je ta ideja bila u glavi nekih godinu, dvije, ali tek se počela okretati i pokretati prošlo ljeto dok sam bila na stručnoj praksi u Portugalu. Vratila sam se s prakse i tjedan dana nakon povratka blog je bio online, a s njime i prvi recept. Ime bloga posudila sam od imena svog Instagram profila, njegovo ime došlo je od toga da jednostavno jako volim mak. Međutim, ime „poppyseed“ je naravno bilo zauzeto, pa sam tako „poppyju“ dodala „pink“ jer mi je bilo zvučno i od tada ime stoji takvo kakvo jest.

Studiraš, a svi znamo da je studentski život ponekad (pre)zahtjevan. Dopušta li ti to da kuhaš svaki dan ili si ponekad priuštiš izlet u restoran ili menzu?

Mogu reći da svaki dan kuham za sebe jer živim doma, a upravo mi raspored na faksu u zadnjih godinu, dvije dopušta da kuham i ne idem u menzu, tako da me menza već najmanje godinu dana nije vidjela. U restoran stoga odem čisto zbog toga što mi se ide negdje van jesti, iako to ne bude toliko često. No moram priznati da sam češći gost u slastičarnicama nego u restoranima.

---

---

Oduzima li ti blog puno vremena? Što bi savjetovala svim zaljubljenicima u kuhanje koji bi voljeli otvoriti blog, ali se još uvijek dvoume?
​
Vjerojatno više nego što bi čovjek pomislio. Samo odabiranje ili smišljanje recepta mi oduzme dosta vremena, no čak i kada se to ne računa, i dalje je tu vrijeme koje ode na pravljenje kolača/keksa/čega god, slikanje rezultata, obrađivanje fotografija, i naposlijetku na pisanje posta i samog recepta. Zbog toga rijetko kada mogu objaviti više od jednog recepta tjedno. Hmm, što bih savjetovala... Budući da sam još beba što se tiče blogerskog svijeta, nemam neki vrhunski savjet. Jedino što mogu reći jest da ako volite gastronomiju i tu ljubav želite podijeliti s drugima, bloganje je za to izvrstan način jer je em besplatno, em imate osjećaj kao da je to vaš mali „kulinarski projekt“. A i jako je lijepo kada vam netko javi da je ispobao neki od vaših recepata i oduševio se. Stoga, sve što vas priječi je dvoumica.

Danas svijet velikim dijelom funkcionira putem društvenih mreža, kako to da i ti nemaš neki Facebook fan page?
​
Ne znam, blog je još dosta svjež pa nisam ni pretjerano razmišljala o Facebook stranici za njega, premda bi to možda i bilo dobro jer bih prestala prijatelje na osobnom profilu daviti slikama kolača. Možda jednog dana otvorim i blogovsku FB stranicu, no zasad mislim da su dimenzije bloga još premalene da bi se širio izvan okvira adrese na kojoj se nalazi. 

---

---

Koja je tvoja najdraža namirnica, a koje jelo najviše voliš spremati?

Najdraža slana namirnica, sir! U bilo kakvoj kombinaciji, uopće nije važno. Najdraža slatka namirnica, vjerojatno čokolada. Fina je sama, fina je u kolačima, keksima, kremama, nema joj premca. Ne prođe dan a da je ne pojedem u nekakvom obliku. Ne znam bi li se to ubrajalo u jela, ali jako volim raditi kruh, i to ne od kupovnog kvasca nego od onog prirodnog koji se „uzgaja“ kod kuće. Cijeli proces izrade takvog kruha traje oko 15 – 20 sati, ali je itekako vrijedno truda kada odrežeš krišku još toplog kruha i na njega namažeš maslac ili nutellu koja se onda fino rastopi. Njam!

Gdje crpiš inspiraciju za sve te divne kolačiće i slatkiše koje možemo pronaći na tvom blogu?
​
Po interentu, drugim food blogovima, instagramu, slastičarnicama. Od svega ovoga Instagram je vjerojatno najveći izvor inspiracije jer me same slike koje tamo vidim navedu da smislim neku slatku ideju, a često me i neki Instagram profil odvede do pripadajućeg bloga pa na taj način otkrijem nove recepte. Inspiracija su mi često i skroz različiti recepti od kojih uzmem po komponentu, dvije i spojim ih u nešto što se u mojoj glavi čini kao da bi moglo biti uspješna i fina slastica. Smišljanje novih recepata mi je u biti i jedna od najdražih stvari kada je riječ o slastičarstvu.

Imaš li neki najdraži recept koji bi voljela podijeliti s nama?

Imam ih puno, pa je teško izabrati. Ljudima uvijek volim preporučiti nešto što je jednostavno budući da nemaju svi puno iskustva sa slasticama. A jedna od stvari koje uvijek iznova preporučim su cimetnjaci. Meni jedni od najdražih keksića, a obitelji i prijateljima također. Isprobalo ih je napraviti više ljudi i svi su rekli da su im super. Receptić je na blogu otprije kojih mjesec dana pa si klikom na link bloga možete malo zasladiti život.

---

---

Jesi li čest gost u slastičarnama? Gdje, prema tebi, rade najbolje kolače?

Rekla sam da češće idem u slastičarnice nego u restorane, no ne idem ni u slastičarnice prečesto. Ponekad me mjesečno slastičarnica vidi i pet puta, što na jednu ruku jest često, no nekada odem jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca. Nema tu baš pravila, kada mi se ide, odem. Od zagrebačkih slastičarnica jako volim Amélie, njima sam vjerna već duže vrijeme i tamo imaju par kolača koje uvijek uzimam, no sve sam veći obožavatelj novotvorene slastičarnice Meet Mia. Ona se otvorila prije nešto više od mjesec dana i u tom periodu posjetila sam je već nekoliko puta. U cjelini mi je to odlična slastičarnica s finim kolačima, ukusnom kavom i krasnim interijerom. Topla preporuka.

Što misliš, po čemu se tvoj blog izdvaja iz mora food blogova?

Joj, teško mi je smišljati hvalospjeve na svoj račun. Iskreno, ne znam po čemu se izdvaja. Ne znam ni je li se izdvaja. Sve što svojim blogom želim poručiti je da obožavam raditi i jesti slastice svih vrsta i da svojim receptima želim druge potaknuti da sebi ili svojim bližnjima naprave nešto da im zasladi dan. Bit mog bloga jest da pokušavam slastice približiti onima koji nemaju pojma o njima, a žele imati pojma. Zbog toga recepte nastojim pisati što jasnije, a zbog istog je razloga većina recepata na blogu prilično jednostavna. Međutim, pokušavam imati i nešto jednostavnih i nešto malo zahtjevnijih recepata na blogu tako da se tu nađe nešto za svakoga i za svaku prigodu. Sigurna sam da danas, sutra, preksutra nitko od mojih prijatelja neće napraviti rođendansku tortu koju sam stavila na blogu, no možda se s vremenom upuste i u to. Sve je stvar prakse jer s njom i oni zahtjevniji recepti prestaju biti takvi. Nadam se da oni koji čitaju blog vide koliko volim cijeli proces koji ulazi u jedan jedini post, od izrade kolača do objave posta. Ako to vide, možda onda i ja isplivam iz tog mora food blogova.

---

---

Imaš li nekog najdražeg food blogera ili nekog idola iz svijeta kulinarstva?

Od domaćih blogera najdraža mi je Sanja Mijac, autorica bloga Domaćica. Njezine slike su mi sve redom divne, recepti joj idu od starinskih do suvremenijih, sve skupa mi je to jedan odličan blog. Od stranih najdraži su mi David Lebovitz čiji blog pratim već godinama, Raiza s bloga i Youtube kanala „Dulce Delight“, dečki s Youtube kanala „Sorted Food“, Danielle s Youtube kanala i bloga „I Could Kill For Dessert“, a ostale većinom pratim na Instagramu pa im tu i tamo zavirim i na blog, a neki od njih su linda_lomelino, littleupsidedowncake, butterbaking, topwithcinnamon, hungrygirlporvida... lista bi mogla ići u nedogled. Iz „poznatog“ svijeta kulinarstva volim Jamieja Olivera i Nigellu Lawson, a divim se čokoladnim kreacijama Patricka Rogera.
 
Bi li u budućnosti voljela zarađivati od svog bloga i kuhanja općenito ili ti se to za sada, posebice u Hrvatskoj, još uvijek čini pomalo apstraktnim? Imaš li uopće nekih planova za budućnost što se tiče bloga?

Zarađivanje od bloga mi se svakako čini preapstraktnim jer mislim da vrijeme koje mi je trenutno na raspolaganju za blog nije dovoljno za stvaranje nekog „blogovskog carstva“, a iskreno, s tom namjerom nisam ni krenula u otvaranje mog malog kutka na internetu. Zarađivanje od kuhanja, odnosno nečega vezanog za slastice, možda jednog dana jer dijeljenje recepata pretočenih u djelo je ono što bih na ovaj ili onaj način htjela jednom raditi. To mi se doduše još čini pomalo dalekim budući da je područje koje studiram i koje će mi za godinu dana biti struka nešto u čemu doista uživam i u čemu sam se također našla pa to svakako ne bih htjela izbaciti iz svojeg života. Planovi za budućnost bloga su samo da nastavim što redovitije objavljivati fine recepte s lijepim slikama koji će se ljudima svidjeti. Budući da za otprilike mjesec dana odlazim na studentsku razmjenu u dragi mi Portugal, nisam sigurna koliko će biti moguća redovitost u smislu recepata, no svakako ću se potruditi održati blog na životu. A možda se tu čak i nađu neke portugalske gastro preporuke. Vidjet ćemo, smislit ću to putem, a nadam se da će mi se neki na tom putu i pridružiti.

---

---

Blog!
Fotke: Rozalia Grgić