Ivan Šardi

Nakon poduže stanke, Think Croative tim se vraća!
Da bi povratak bio što bolji, pronašli smo istog takvog kreativca. Ivan Šardi veliki je zaljubljenik u prirodu, putovanja i umjetnost. Kroz njih se voli izražavati fotografiranjem i fotografskim oblicima, ali također, kako sam navodi, voli koketirati i s  raznim drugim oblicima umjetnosti, od literarne, auditivne, vizualne, pa sve do land-art oblika. Zašto ga fotografija toliko privlači, što misli o silnim fotografima na sceni i koji su njegovi veliki planovi za budućnost, pročitajte u nastavku.

---

---

Tvoj fotografski portfolio je zbilja zavidan. Sastoji se od odličnih portreta i još boljih pejžaza. Što ti je draže? Što te zapravo privuklo fotkanju i gdje pronalaziš inspiraciju? 

A evo ako bih moramo birati samo između portreta i pejzaža puno bih prije izabrao ljepotu trenutka u pejzažu, ali se nebi svrstao ni u kategoriju pejzažista ni portretista. Još
se na veliko tražim u području fotografije i mislim da je to ono što me najviše privlači
fotografiji kao načinu izražavanja.
Fotografija je igra, neke fotografije vidiš pa okineš, neke predvidiš pa čekaš tren na određenom mjestu pa okineš fotografiju, a meni osobno one najdraže prvo zamisliš, stvoriš viziju pa se iz vizije razvije problem kako, pa riješavanjem tog problema razvijaš fotografiju ili seriju fotografija. Inspiracija za fotografiranje mi je svašta ali najviše mi inspiracije dolazi iz ljepote prirode ili iz nekih unutarnjih poriva, osjećaja, vizija, snova ili sjećanja ili jednostavno zamisliš nešto i pretvoriš u fotografiju (moment koji može opisati stanje duha/uma).


Danas se puno ljudi bavi fotografijom, svima je dostupna. Živcira li te to? Kako prepoznati tko je stvarno talentiran, a tko zbilja ne zaslužuje da ga se zove fotografom?

Pa evo moje osobno stajalište je da svi ljudi imaju pravo na izražavanje u bilo kojem obliku koji ne šteti drugima tako da ako žele neka se svi "bave" fotografijom, ali vidi se po radovima i po  stavu prema fotografiji tko to radi iz ljubavi ili želje za izražavanje kroz fotografiju, a tko radi "jer je cool", "jer je laka zarada", "jer se sad svi time bave", tako da sam osobno indiferentan prema drugima.
Umjetnost nije natjecanje, umjetnost je želja za izražavanjem svoje vlastite i jedintvene vizije tako da svi smo mi umjetnici na jednoj dubljoj razini, a talent je samo mali dio svega toga, mislim da je upornost i rad na sebi najveći pokazatelj "tko zaslužuje, a tko ne".

---

---

Tko je najbolji kritičar tvojih radova, u koga imaš povjerenja?

Najbolji kritičari su mi osobe koje uzmu dovoljno vremena da pokušaju iščitati iz rada što
je umjetnik htio reći, a ustvari naprave svoju priču iz rada. Imam nekolicinu ljudi koji me
okružuju za koje mogu reći da su kompetenti, nepristrani i kvalitetni kritičari. Tu bi bili
neki ljudi iz fotokluba Čakovec, nekolicina bližih prijatelja i nekolicina fotografa i 
fotografkinja čiji rad jako cijenim, ali smatram da je kritika samo način da naučiš nešto
novo i napreduješ. Svi veliki umjetnici su negdje počeli i bili kritizirani u svoje vrijeme
ali su ostali veliki jer su prihvatili kritiku kao lekciju, a ne kao nešto negativno. Vrlo mi
je drag Aristotelov citat: "Postoji samo jedan način kako da izbjegneš kritiku: ne radi ništa, 
ne govori ništa, i budi ništa." 


Postoji li nešto ili netko što bi htio zabilježiti, a još uvijek nisi imao prilike? Ako da, što ili tko bi to bio?

Uf, ima bezbroj stvari koje bi vrlo rado zabilježio, puno landscape-ova, puno street-a. Ustvari mi je najveća želja u životu da mogu putovati i fotografirati, baviti se travel fotografijom koja bi mi plaćala put i hranu i to je to. Tako da od Islanda, Norveške, Maroka, USA, Južne Amerike, Škotske, Pakistana (jedna od naj želja), pa do nekih izvođača koji su meni osobno jako dragi (Tom Waits, GY!BE, Gesaffelstein, Ajja ... ), festivalske fotografije su mi drage. Htio bih živjeti neko vrijeme u pustinji sa Berberima, putovati s indijskim gypsijima, ploviti s morskim nomadima, pomoći graditi kuće u Nepalu i naravno sve te kulture  fotografirati, naučiti više o njima i probati ih shvatiti. Puno je tu želja i nadam se da će se većina njih ostvariti jer težim samo tome u životu trenutno.

---

---

---

Planiraš li budućnost? Ako da, gdje se vidiš? Je li uopće potrebno imati neke čvrste planove?

Pa mislim da je planiranje isto vrlo individualna stvar (slavimo individualnost, ha ha) tako da ono što ja planiram netko može reći da je planiranje il nije. Stvaram neke planove koji će se možda ostvarit, možda neće. Više su tu neki veliki ciljevi i želje pa onda pomalo prema njima. Vidim se svugdje po svijetu, vidim se sretan i mislim da je to najbitnije. Biti sretan i konstantno težiti sreći. E sad, ako netko voli udobnost onda je dobro planirati i imati čvrste planove, ali osobno smatram da smo ko rasa postali komformisti i zaboravili biti spontani, a najljepše se stvari dešavaju spontano. Tako da vidjet ćemo gdje će me svemir odvesti u budućnosti ali sam siguran da neće biti dosadno.


I najvažnije, gdje možemo vidjeti tvoje radove?

Pa objavljujem dosta svojih radova na Facebooku (Zlivan Pustinja Gljivan), a nedavno sam 
otvorio stranicu Poetrygraphia gdje spajam dvije velike ljubavi (poeziju i fotografiju),
a ako nekog ne interesira Facebook, puno radova stavljam i na flickr.com/ivansardi pa se može i tamo pratiti, sve to dok ne odlučim otvoriti svoj page pa će biti tamo, ali za sada najbolje na ove tri e-lokacije :) ... 

---

---

Fotke: Ivan Šardi