Isabella Bubola

Najbolje bi bilo da čim pročitate ovaj razgovor s mladom fotografkinjom, otvorite njezinu stranicu i barem na nekoliko minuta uronite u njezin svijet. Lijep je to, privlačan, sanjiv, melankoličan svijet portreta, autoportreta, prirode i tijela koji pričaju priču. Mi nismo mogle odabrati koje fotografije želimo dodatno istaknuti pa smo pitale Isabellu koji su njeni favoriti. Pitale smo još puno toga, je li ona u stvarnosti vrlo emotivno biće s glavom u oblacima kao što se čini kroz radove, voli li više fotkati prirodu ili ljude, u čemu je tajna dobro snimljenog autoportreta i kojim se još kreativnim stvarima voli baviti. Sve odgovore saznajte, a gdje drugdje, nego u intervjuu.

---

---

Draga Isabella, najbolje da nam ti na neki svoj način ispričaš nešto o sebi i predstaviš se čitateljima.
​
Zovem se Isabella Bubola, trenutno živim u Puli, a završila sam Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci, smjer grafike. U slobodno vrijeme radim kolaže, nakit, gledam filmove, čitam, šetam, radim Youtube balet (odnosno barre, ali unutar svoja četiri zida), družim se i po Pinterestu tražim fine recepte.

Krećemo 'ravno u glavu' - kako to da si izabrala baš fotografiju kao svoj medij izražavanja? U čemu vidiš prednost fotografije nad, recimo slikanjem ili bavljenjem dizajnom?

Zapravo se nikad nije dogodio trenutak da sam svjesno odlučila baviti se fotografijom jer se fotoaparatom koristim od jedanaeste godine i slučajno je postao moj suputnik. Oduvijek sam voljela bilježiti trenutke pa sam pisanje zamijenila crtanjem, te kasnije fotografijom.
Mislim da ne postoji nikakva prednost fotografije nad drugim medijima i uočavam da i sama razmišljam na posve drukčiji način kada ilustriram, radim kolaže ili fotografiram. Moram se ubaciti u određeni 'mindset' kako bih izvukla najbolje što mogu iz bilo kojeg medija. Zapravo se sve uvijek svodi na to što želiš izraziti i kako, te sukladno tome trebaš izabrati medij koji ti to omogućava.
 
Kroz tvoje fotografije se može zaključiti da si emotivna osoba s glavom u oblacima, je li stvarno tako? Misliš li da taj opis vrijedi za većinu umjetnika?

Emotivna, naravno, jesam, no mislim da sam samo djelomično s glavom u oblacima. S druge strane vlada i onaj vrlo racionalni dio moje ličnosti koji je izrazito praktične naravi. Pitanje je koga se smatra umjetnicima, ali mislim da si za bavljenje umjetnošću moraš dopustiti izaći iz okvira i pokušati učiniti nešto drukčije, iako možda na kraju nećeš biti zadovoljan/na finalnim radom.

​Jesu li ti bolja inspiracija ljudi ili priroda, tj. prostor oko tebe?
​
I ljudi i priroda podjednako, ne volim odvajati jedno od drugog jer egzistiramo u prostoru i neodvojivi smo od njega. Ponekad me privuče zanimljiva lokacija, a ponekad nečije crte lica, ali uvijek nastojim postići sklad jednog i drugog.
 

---

---

A voliš li više autoportrete ili portrete?

Odgovor i na ovo pitanje je – podjednako. Volim zanimljiva lica jer su mi izazov, a svoje vrlo dobro poznajem pa mi je ponekad lakše napraviti autoportret jer znam kako će nešto izgledati što želim postići, a ne mogu riječima to izraziti i objasniti modelu. S druge strane, lice novog modela mi je izazov jer ne nikad ne mogu biti sasvim sigurna što će funkcionirati na fotografijama, a što ne.

Kad smo kod autoportreta, tvoji su zbilja sjajni! Kako to uspijevaš? Bi li rekla da si se već toliko izvježbala ili je to talent koji imaš od samog početka? Čime si pomažeš pri fotkanju autoportreta?
​
Hvala! Mislim da je količina do sada napravljenih autoportreta rezultirala time da znam što dobro izgleda, odnosno kako zanimljivo pozirati pred objektivom. Katkad mi se čini da sam čak i previše dobro to izvježbala pa, kako mi ne bi bilo dosadno i repetitivno, volim učiniti nešto spontano (npr. bacati šljokice po sebi) da se ta spontana emocija primijeti i na mojem licu.
Pri fotografiranju autoportreta koristim stativ i ponekad wireless remote, iako ga u zadnje vrijeme opet nemam pošto se nikad ne sjetim naručiti novog, a stari je odustao od života haha (to većinom znači tajmer od 10 sekundi i trčanje do fotoaparata).

Kako se osjećaš kada ti netko kaže da je oduševljen tvojim radom? Jesi li se kad susrela s negativnim komentarom?

Mislim da se nisam baš susretala s negativnim komentarima, osim što su na faksu određeni profesori preferirali drukčiju estetiku, ali to uopće nije važno jer ne može se svima sve sviđati. Naravno da mi je drago kada se netko može prepoznati u mojim fotografijama i uvijek se pitam kakvi su svi ti ljudi koji me prate na društvenim mrežama uživo i bismo li bili prijatelji da se poznajemo.
 
Misliš li da je važno da fotograf redovito održava izložbe svojih radova ili je danas dovoljno biti prisutan na društvenim mrežama?

Nemam odgovor na ovo pitanje. Ne znam koliko u Hrvatskoj imaju smisla izložbe fotografija i koliko to uopće zanima posjetitelje. Moram priznati da i sama više volim sjediti za kompjuterom i gledati fotografije po tuđim web stranicama nego posjećivati izložbe iz jednostavnog razloga što mi je uvijek iznova čudno proučavati umjetnička djela u tihom prostoru u kojem posjetitelji/ce međusobno šapuću. Ipak, fotografija na ekranu nikad nije toliko upečatljiva kao ona u materijalnom obliku. U inozemstvu je ipak drukčija priča što se izlaganja tiče jer imaju već godinama priznate međunarodne festivale fotografije koji služe kao dobra odskočna platforma onima koji izlažu.
 
Najdraži hrvatski fotograf čiji ti je stil nekako najbliži?

Imam drage fotografe čiji rad volim pratiti, ali njihova je estetika drukčija od moje.
Od starije generacije jako cijenim fotografije Marije Braut.
 
Postoji li mjesto na koje bi voljela otići i samo fotkati?
​
Island! Totalni klišej u zadnje vrijeme, ali stvarno mi se jako sviđa priroda koju sam vidjela na tuđim fotkama. I Irska, Škotska, norveške šume, ružičasto jezero (Pink Lake) u Australiji... Ima mnogo mjesta na mojoj travel listi.
 
Imaš li neki svoj najdraži rad na koji si posebno ponosna?

Imam ih nekoliko, a jedan od njih zove se Big Eyes (ne prema filmu) i sadrži element nadrealnosti kojeg toliko volim.

---

---

​Druga fotografija koju bih izdvojila nosi naziv Disappear Completely (po pjesmi grupe Radiohead; u originalu How to Disappear Completely), a ako bih morala izabrati jednu svoju fotografiju koja posve pogađa bit moje estetike, bila bi to ova. 

---

---

Fotkaš prema narudžbama? Kako ljudi mogu doći do tebe i tvojih radova?Bi li za dobru fotku otišla na drugi kraj svijeta?

Do sada nisam radila umjetničku fotografiju po narudžbi, ali ako bi bila neka ideja koja je meni zanimljiva i bliska, tada ne bi bilo problema, pogotovo ako se radi o naslovnicama knjiga.  Za portrete i vjenčanja također mi se možete javiti. Svoje upite šaljite na isabellabubola@hotmail.com
Volim putovati, pa bih za dobru fotku otišla i na drugi kraj svijeta (ono ružičasto jezero u Australiji još uvijek čeka na mene).  Tražim sponzore hahaha.

Na internetu se nalazim na:
Webstranici – http://isabellabubola.com
Facebooku – www.facebook.com/isabellabubolaphotography/
Instagramu – @isabellabubolaphoto
500px – https://500px.com/isabellabubola