Iva Miloloža

Mlada i talentirana umjetnica Iva studentica je Likovne akademije u Zagrebu. Njezin je talent golem, njezina je želja za radom još veća, a sve se to zajedno "kuha u loncu". Pogledajte njezine radove i zapamtite ju, njezino vrijeme tek dolazi!

---

---

Lijepo je biti umjetnik, lijepo je stvarati – koliko je radova oblikovala tvoja ruka?

Slažem se da je lijepo biti umjetnik, no prava ljepota, a ujedno i najveći napor, je to što se stvara stalno. Tako da je na pitanje koliko sam radova napravila poprilično nemoguće odgovoriti; nemam niti najmanje ideje, čak niti okviran broj.

Još od srednje škole tvoji su radovi prisutni na mnogim izložbama – ima li neka koju bi izdvojila?

​Istina, moji radovi, a i radovi ostalih učenika odjela grafike u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna zajedno su putovali posvuda; no to je tamo zapravo rutina. Izdvojila bih svoju prvu i za sada jedinu samostalnu izložbu - „Spomen stiha“, posvećenu Juri Kaštelanu, čije je otvorenje bilo u istoimenoj osnovnoj školi, a tamo je i ostala. 

---

---

Osnovna škola Jure Kaštelana ima stalnu postavu tvojih radova po svim hodnicima i prostorijama uprave. Kakva te to ljubav veže prema Juri Kaštelanu?  

Iskreno, moja majka je kriva za sve. Ona je profesorica hrvatskoga u OŠ Jure Kaštelan i stalno imamo neke zajedničke projekte, koji su većinski namijenjeni školi. Stoga je i otvorenje izložbe padalo na dan škole pa sam imala priliku guštati u školskoj priredbi i nakon toga u knjižnici gdje je sam dobila svojih 5 minuta.

Uz portrete ljudi, voliš li slikati ljudsko tijelo, primjerice akt? Je l' ti bio bed prvi puta kada si crtala akt?

Jako volim portrete i akt. Još uvijek mi je nedokučivo zašto mi je to toliko zanimljivo. Postoji neki sklad, neka misteriozna sila koja me uvijek vrati na isto. Kad sam prvi put crtala akt, odnosno potpuno nage osobe, bila sam na prijemnom ispitu na Akademiji likovnih umjetnosti. Nije mi uopće bio problem, štoviše, sjećam se da mi je za njega trebalo ravno 15 minuta. Išlo mi je taj dan .

---

---

Koji je najčešći motiv koji se nađe u tvojim radovima?

Portret, ljudsko tijelo, isto tako volim sakralnu tematiku.

Kako objašnjavaš da je kroz povijest umjetnosti ljudsko tijelo do danas ostalo neiscrpan izvor inspiracije?

Kao što sam već rekla, ima neki sklad koji jednostavno uvijek pobijedi. Sve se vidi na licu i tijelu, cijeli život koji je osoba prošla se može pretpostaviti ako imaš dovoljno mašte; a najveći je užitak i izazov taj isti život prenijeti na papir. Ili platno. Ili glinu.

Kojem je povijesnom stilu tvoj stil najbliži?

Ajme, moj „stil“ je još daleko od nečeg razvijenog, malo želi biti ekspresionizam, malo secesija, malo postekspresionizam... pa malo ode u strip. I tako sve se mućka. Nije još skuhan.

---

---

Da imaš priliku družiti se s umjetnicima iz prošlosti – jedno dnevno druženje na Akademiji, tko bi bio u odabranom društvu?

Jako mi je teško odlučiti se, no znam za dvije osobe koje bi sigurno bile prisutne u mojoj verziji savršenog dana na akademiji, uz malu pomoć vremeplova. To su Anthony Van Dyck i Maximilian Pirner. I jedan i drugi su bili neposredan razlog zašto sam ostala privrženija „klasičnoj umjetnosti“ nego dizajnu kojeg isto volim.

Imaš li svoj atelje? Ako ga nemaš – kako bi izgledao i gdje bi voljela da se nalazi?

Nemam atelje, a da ga imam bio bi negdje u centru (blizu Akademije) i imao bi ogromne prozore, puno prostora, velike radne površine i sav potreban pribor. I jedan kauč, da mogu ostajati tamo ako zaglibim.

Da nisi umjetnica bila bi...?
​
Da nisam...pa nisam još ni ovako, ali da sam odlučila otići u nekom drugom smjeru bila bih profesionalno u nekom sportu.

---

---

Najdraža izložba na kojoj si bila?

Ima mnogo lijepih uspomena sa svake izložbe na kojoj budem, ali najdraže su mi izložbe koje organizira moj bivši profesor Damir Brčić u knjižnici na Voltinom. To je jedinstven doživljaj.

Najvećih umjetnik svih vremena?

Nemam nekog tko bi mi bio na vrhu. Nema jednog.

Zadnja slika koju si nacrtala?

Zadnje što sam radila su ilustracije za potrebe moje majke, osim toga rijetko radim nešto za sebe ovih dana, sve je u sklopu programa Akademije.

Gdje ljudi imaju prilike vidjeti tvoje radove i mogu li se naručiti i kupiti?

Nemam neke potrebe trenutno pokazivati i izlagati svoje radove na netu, jer nisam još cjelovita. Nemam još strukture niti ideje koja bi me vodila. Radove možete vidjeti na Akademiji na izložbi Cash & Carry (svake godine u 5. mjesecu), tamo ih možete i kupiti i uzeti kontakt.

---

---

Slike: Iva M.