Ivana Novak

Ivana je rođena u Sarajevu, a nedavno se doselila u Hrvatsku, u mjesto pokraj Čakovca gdje sada živi i bavi se slikanjem, kreiranjem odjeće, nakita... Za sebe kaže kako je oduvijek voljela umjetnost u svim njenim oblicima i teško joj se opredijeliti za kretanje u isključivo jednom pravcu. Sasvim posebna, a opet jednostavna, upoznajte ovu simpatičnu kreativku.

---

---

Iz kreativke u croativku – tvoj je životni put zbilja zanimljiv. Možeš li nam malo ispričati kako je došlo do toga da preseliš u Hrvatsku i ovdje počneš stvarati?

Da, moji životni putevi su oduvijek bili zanimljivi. Kroz cijeli svoj život sam mnogo selila i putovala. U Hrvatsku sam doselila u Maju prošle godine. Upoznala sam svog supruga Krešu u Sarajevu sasvim slučajno. U to vrijeme nisam ni sanjala da će taj susret biti jedan značajan preokret u mom životu koji me je doveo ovamo, a ujedno i donio sretan brak.
Po pitanju umjetnosti, to je sastavni dio moga života. Stvarala sam uvijek samo u manjim intenzitetima, jer sam bila zatrpana drugim obavezama. Samim dolaskom u Hrvatsku sam odlučila da započnem novi život u svakom smislu, tako da sam posvetila više vremena svojoj kreativnoj strani i tome sto najviše volim da radim.
 
Kako ti se sviđa ovdje?

Ja sam iz porodice koja je puna raznih nacionalnosti. Moja baka je rođenjem iz Hrvatske, tako da Balkan u cjelini doživljavam kao nešto sebi srodno. Nažalost, danas živimo u svijetu koji nam nameće standarde u koje se ja iskreno baš i ne uklapam.
Svojim dolaskom u Hrvatsku mogu reći da sam to i osjetila na svojoj koži. Birokracijski sistem je jako loš i to mi otežava mnoge stvari. Jako mi je žao da nas dijele i da nas pokušavaju udaljiti jedne od drugih. Rekla bih da je to jedini problem sa kojim se ovdje susrećem. Ja sam susretljiva i prijateljski nastrojena osoba, tako da samim tim sebe uvijek pronalazim u životnim sferama i trudim se koliko god da jesu teške, sebi olakšati, a donekle i uspijevam. Upoznala sam mnogo dragih ljudi i voljela bih da to prijateljsvo proširimo do te mjere da su veća od bilo kojih granica, koje su tek samo linije na geografskoj karti. Dok god imam ovakva gledišta, mislim da će mi biti lijepo gdje god da jesam.

---

---

Za što stoji Ivan – Ho?

Ovo je zapravo jedna interesantna anegdota. Imam jednu prijateljicu iz Sarajeva, koja je trenutno u New Yorku. Irina i ja smo uvijek bile malo u svom svijetu i otkako se poznajemo stvorile smo tu smiješnu priču da smo malo pleme indijanaca. Ta šala je vremenom izmakla kontroli, pa nam je Irina nadjenula nadimke, moje plemensko ime je bilo Ivan-Ho.
Samim tim da jako volim indijansku kulturu i u tom nekom smjeru i stvaram, odlučila sam da je to savršen naziv za moj brend. Tako da mi je drago da Ivan-Ho nije tek samo običan naziv, vec ima svoju priču.

Koje materijale koristiš za izradu nakita i odjeće?

Koristim sve sto mi dođe pod ruku. Nabavljam materijale iz raznih resursa, ali najprije mi je želja u što većoj mjeri reciklirati i starim stvarima dati novu čar i na neki način novi život. Snalazim se. Jakne nabavljam u raznim second hand dućanima, materijale koristim od sveg i svačeg. Ponekad odem i kupim u dućanu repromaterijala, ponešto mi donesu prijateljice koje cimaju od svojih baka, također po sajmovima, a nešto i naručim preko interneta. U suštini materijale koje koristim su koža, etno ukrasne trakice, konopi, perle, boje za tkanine...
 
Što se uopće sve nalazi u tvom asortimanu? Radiš li po narudžbi?

Svoj asortiman bih nazvala jednom galaksijom, koja nema kraja. Već sa par godina se znalo da su bojice i kist jedan elemenat koji će me sigurno pratiti kroz cijeli život. S vremenom su se igle i konac pridružile kistovima, a moja interesovanja nikada nisu tu stala, već su se samo širila.
Oduvjek sam slikala i to mi je bila prva ljubav. Zatim sam sa 17 godina upisala fakultet za dizajnera odjeće u Moskvi, međutim životni put me je vratio u Sarajevo i nisam više imala mogućnosti studirati, ali to nije nikada značilo i stvarati.
Kada sam došla u Hrvatsku odlučila sam po prvi put da pokušam napraviti posao od svega što volim da radim. Tako da sam opet počela crtati pa zatim krenula sa preradom jakni, izradom nakita, dekoracijama i oslikavanjem majici, a imam u planu još puno toga...

---

---

Kako si zadovoljna dosadašnjom prodajom?

S obzirom da sam  počela objavljivati radove javno krajem ljeta, mislim da je još rano za donošenje zaključaka. Moji radovi su bili izloženi na dva festivala (Outlook, Dimensions), gdje su zadobila mnoga interesovanja. Zatim sam odlulčila da napravim stranicu na Facebooku, gdje bih mogla promovisati sve što radim. U današnje vrijeme je jako teško izaći na vidjelo, postoji mnogo talentiranih ljudi. Isto tako, uslovi su jako teški uzimajući u obzir sistem koji postavlja prepreke na svakom koraku. Ali trudim se i ne gubim nade. Priželjkujem ljeto i festivale gdje ću opet moći izložiti svoju robu i dobiti tračak slobode.

Kakvi ljudi najčešće kupuju tvoje uratke?

Ljudi sa specifičnim stilom, definitivno. Ljudi koji imaju hrabrosti da odudaraju od mase i ne prate trendove. Tako bih to rekla, a nadam se da ću u tome istrajati do kraja, jer smatram da je najbitnije biti svoj i originalan.

Koji si tip proizvoda prodala u najvećim količinama?

Teško je reći, mislim da se prodaja izbalansirala sama po sebi. Ide svega pomalo. Uvijek sam govorila da svaka stvar nađe svoju mušteriju, tako je i bilo do sada.

Kako se kreću cijene tvojih rukotvorina?

Ne znam koliko smijem pričati o cjenama, ali prije svega se trudim postaviti realne cjene koje određujem prema uloženom vremenu, trudu i materijalu. Mislim da su cjene pristojne i realne. Lijepo je zaraditi na stvarima koje stvoriš svojim rukama, ali je još ljepše kada neko to zna cijeniti i sretno nosi na sebi.
 

---

---

Koliko ti je vremena potrebno da izradiš jedan odjevnu predmet? Koliko se daješ u izradu? Smišljaš sve odmah ili u hodu?

Uvijek smišljam sve u hodu. Najčešće neke okvirne ideje dođu u sitnim satima, kada bih trebala da spavam, međutim to je samo početni poduhvat koji od grančice napravi drvo. Uvijek se trudim detaljno i temeljito raditi sve i najvažnije bez žurbe, tako da uložim maksimalno truda.
S obzirom da koristim razne tehnike i šijem sve ručno, nikad se ne zna. Ali za ogrlice približno od 2 do 4 sata, a jakne, 2 do 3 dana aktivnog rada.
 
Tvoj suprug Krešo crta, imate li u planu neki zajednički projekt?
​
Moj suprug Krešo se također priključio i počeo je sa oslikavanjem muških majici, što se pokazalo kao odlična ideja. On je umjetnička duša kao i ja, tako da često stvaramo zajedno i jedno drugo podržavamo u svemu.

Misliš li da je dobra stvar spajati posao i ljubav ili misliš da je to ipak dobra podloga, ali za stvaranje novih problema?

Mislim da je to individualna stvar. Nas dvoje bih dala kao najbolji primjer toga da se sve može, ako se hoće. Mi nikada nismo imali nikakvih problema u zajedničkom stvaranju, čak sta više, služimo jedno drugome kao inspiracija i podrška. Pa čak i u onim težim danima, kada mislite da se uzalud trudite, onda podupiremo jedno drugo i guramo dalje.

Imaš li nekih novih planova za budućnost koje bi voljela podijeliti s nama?

Moj jedini plan je da ne planiram ništa. Shvatila sam kroz svoje životno iskustvo da je ponekad najbolje biti spontan. Ne bih rekla da imam neke nerealne planove, ali svakako ne planiram odustajati i voljela bih nastaviti stvarati. Ne bih to nazvala planom, već idejom, željom i voljom. Iako, jednog dana možda nebi bilo loše otvoriti malu galeriju. 

Gdje se mogu kupiti tvoji proizvodi?

Zasad sve moje radove možete naći na Facebooku gdje i ujedno objavljujem sve ostale informacije. Bilo bi mi draže kada bih dobila priliku za neka javna izlaganja jer je uvijek ljepše imati direktan kontakt sa ljudima, kao i ljudi sa proizvodom. 
​

---