Dinko Šimac

Dinko piše scenarije, snima, režira, montira, fotografira, za sebe ukratko voli reći da je video entuzijast. Sjajan je primjer mladog umjetnika koji pokazuje kako se uz talent i puno volje mnogo toga može postići. Sjajno je kada radiš ono što voliš, pritom uživaš i dobro se zabavljaš. Ovaj filmmaker je do sada surađivao s grupom Boa, Darkom Rundekom i nizom bendova, autor je špijunske web serije, režirao je spotove, reklame... sve u svemu, jaaako mu dobro ide pa vam savjetujemo da nastavite čitati, naučite nešto novo i saznajte kako mu to uspijeva.

---

---

Bok Dinko, malo smo istraživale o tebi i tvome radu i saznale da si u svom mladom životu već puno toga dobroga snimio i postigao, pa nam reci kako ti je to uspjelo, kada si počeo? Bi li se nazvao redateljem, scenaristom...?

Hvala na lijepom pitanju! Ako razmišljam o samom početku, teško je točno uprijeti prstom u određen trenutak kad je sve počelo. Još prije nego su mobiteli imali kamere i svi smo imali frizure u awkward fazi rasta, Alen, Goran i ja – prijatelji iz djetinjstva, dočepali smo se kamere i počeli snimati dubokoumne video sadržaje kao što su skakanje kroz živicu i udaranje glavom o drvena vrata. Ubacili smo tu i pokoji pretenciozni igrani film, besmislene reportaže, intervjue i slično. Sve je to bilo nekako na mahove, sve dok u srednjoj školi nisam snimio kratki igrani film „Rub“ kojeg se danas poprilično sramim, ali su mi reakcije na njega tada dale ogromnu količinu goriva da nastavim u tom smjeru. Ne znam si dodijeliti neku titulu, ali mogu vrlo objektivno reći da sam video entuzijast. U većini projekata pišem scenarije, režiram, snimam i montiram. Što je zbilja nerealan opus poslova u nekom profesionalnom svijetu, ali neki takve ljude zovu „filmmakerima“.

Tko čini Theikobraz Productions i čime se sve bavite?

Theikobrazi (Dikobrazi) smo ranije spomenuti Alen, Goran i ja. Dikobraz je počeo kroz Youtube kanal, još kad smo mislili da ćemo tako zaraditi neku lovu. To se nije dogodilo, ali opet smo napravili neke radove koje su ljudi zamijetili. Počevši od The Silenced Mana. Budući da je Theikobraz fikcionalna produkcijska kuća koja postoji samo zato jer smo na internetu napisali da smo produkcijska kuća, članovi se dodaju i oduzimaju po projektu. Svatko tko radi s nama, pomaže nam i na bilo koji način sudjeluje, na trenutak postane dikobraz. Već smo malo ostarjeli, dečki su se zaposlili, a ja još uvijek freelance dikobrazim, koliko će ići. Najviše smo radili na spotovima, pa na kratkim filmovima, seriji, pokojoj reklami…

---

---

Koje su prednosti i mane kada si freelancer, je li kod nas moguće živjeti isključivo od vlastitog rada?

Po meni, glavna je prednost ta sloboda koja se nalazi u nazivu. Sam si stvaram radno vrijeme i godišnje odmore (kojih može biti mnogo, samo se iz rasporeda izbaci malo spavanja). I naravno, tu je i jako važna stvar – a to je stvaranje i biranje projekata. Kao freelancer, teško da ćete se naći u situaciji da vas netko tjera da radite nešto što ne želite ili što vam se ne da. Sami odaberete projekt, a odaberete ga jer osjećate da ćete se kroz njega i sami izraziti i uživati u radu. Tada linija između posla i slobodnog vremena skoro pa nestane jer u poslu uživate, a u slobodno vrijeme uživate u drugim stvarima. Tu možda nastaje i jedan problem – ako ta linija nestane, može se dogoditi da vam posao nikad ne završi i stalno se osjećate kao da morate nešto raditi. Druga mana je neizvjesnost – uvijek se može dogoditi da pokoji mjesec nemate ni jedan projekt, a time ni zaradu. Živjeti se od toga može, samo je potrebno mnogo volje jer financijska strana nije obavezno prestimulativna.

Za sve koji još ne znaju, autor si prve hrvatske web serije Kakšni Slovenci, ukratko nam opiši o čemu se tu radi, koliko epizoda je snimljeno i jesi li zadovoljan reakcijama publike? Koliko je uopće vremena potrebno za pripremu i snimanje jedne epizode?

Samo da ispravim; kad sam smišljao neku polutočnu najavu za seriju, htio sam napisati „prva hrvatska web serija“, ali to bi bilo netočno jer već neke postoje, a možda postoje i humoristične i akcijske, pa sam napisao da se radi o prvoj hrvatskoj špijunskoj akcijsko-humorističnoj web seriji na internetu u Hrvatskoj, kako ne bih zanemario nečiji prijašnji rad.
Radi se o James Bond stilu špijuna, samo što je ovo Janko Bandić i radi u Hrvatskoj, što ga osuđuje na brojne probleme s kojima se suočavaju radnici u našoj domovini. Glavni protivnici su mu susjedi Slovenci, tj. zli mastermind Moški. Za sada imamo 3 epizode, a publika nije mnogobrojna, ali je vrlo pozitivna i inspirativna! Reakcije su odlične, najdraže nam je kad ljudi kažu da su se nasmijali i pitaju kad će sljedeća epizoda. A kad netko upotrijebi „foru“ iz serije, to je već postignuće, haha. Nastavila se serija ili ne, iznimno nam je drago i ja sam sretan da smo napravili nešto ovakvo – oživjeli te likove i taj fikcionalni svijet, ispričali početak priče i zabavili par tisuća ljudi. Pa super!
Pripreme počne koji tjedan prije snimanja, prođemo scenarij s glumcima, biram i dogovaram ljude, lokacije, rekvizite, crtam storyboard, pa sve to prođemo kao ekipa i onda obično snimanje moramo stisnuti u vikend jer su svi ljudi dobrovoljno u projektu i imaju drugih obaveza kroz tjedan. Tako smo jednog dana stisnuli snimanje od sedam ujutro do ponoći jer drugi dan više nismo imali lokaciju. Ali svi smo ostali pozitivni i energični jer nema nekih velikih pritisaka kao u većim produkcijama.

Kako je došlo do suradnje s Rundekom?

Najprije je došlo do suradnje s Petrom Oreč koja je vidjela neke moje spotove, a inače pjeva u Boi. Ona me pozvala da zajedno radimo na njihovom novom spotu, pa nam je taj spot bio stepenica do Rundeka. Oni su baš planirali raditi na novom spotu i onda smo se mi ponudili. Bila je prisutna doza skepse jer smo mladi i novi, ali na kraju su svi bili sretni i zadovoljni!

---

---

Za koga si još snimao spotove? Je li ti važno da ti se sviđa pjevač/band i njihova glazba ili to možeš zanemariti?

Mislim da su Rundek i Boa imena koja će najviše ljudi prepoznati budući da su ostali manje poznati bendovi, ali svejedno ih želim spomenuti jer mi je najveći gušt raditi s njima! Tu su koprivnički Rens Argoa, Ohnokono, Savant, RHS Coolektiv, Dead Fish, What Matters Most, pa Overflow, mariborski Okttober, zagrebački Sage, Vindon Havin, čakovečki Media Stres, Clone Age, novonastali Transpoze i drugi!
Dobrodošlo je kad mi se sviđa glazba za koju radim spot - radim s malo drugačijom energijom. Ali ukus je samo jedan mali filter kroz koji se može osjetiti glazba i zato je dobro biti otvoren. Čak i ako mi glazba nije potpuno po volji, još uvijek mogu osjetiti neku notu, neki motiv ili simbol oko kojeg možemo izgraditi spot. Pronaći neku poruku koju bih i sam želio izraziti ili samo simbolično vizualno predstaviti neki osjećaj koji nosi glazba.

Da moraš birati između snimanja serija/filmova ili snimanja spotova, što bi prevladalo?

Mislim da bi prevladale serije i filmovi. To je ipak neka moja izvorna ljubav – pričanje priča, filmski jezik i kinematografija. Sve se to, naravno, može ostvarivati i kroz spotove, ali oni ponekad svojim formatom mogu biti i ograničavajući.

Postoji li neki dio tvog posla koji ti nije toliko drag i kojeg bi najradije preskočio?

Svaki je dio prilika za neki oblik kreativnog izražaja i ako ih tako gledam, svi su mi dragi! Od planiranja, dogovaranja, snimanja, pa do postprodukcije. Ali ponekad, kad malo isplivam iz takvog stanja uma, sati i sati koje moram provesti pred računalom radeći na postprodukciji znaju biti zamarajući i pomalo otuđujući od ostatka svijeta. To mi je ponekad dobrodošlo, ali uglavnom se rado odmičem od piksela na ekranu.

---

---

Zamisli da si upravo snimio dugometražni film na kojeg si jako ponosan i siguran si da će biti jako uspješan, pokažeš film najboljem prijatelju i on ti kaže da je to čisto sranje. Kako bi reagirao? Kako inače prihvaćaš kritiku?

Mislim da bi moj najbolji prijatelj našao barem nešto vrijedno u filmu, haha. Možda se mogu učiniti dosta obrambenim kad dobijem kritku, ali to je samo kad dobijem kritiku koja nije dobro potkrepljena. Može mi netko reći da je nešto sranje, ali neka mi onda objasni zašto i gdje sam točno zeznuo! U tom slučaju, kritike su mi drage jer naučim nešto iz njih. Već sam bio dobro iskritiziran otkad ovo radim i danas mi je drago zbog toga, iako je možda u tom trenutku bilo obeshrabrujuće. Mmm, dugometražni film. Može.
 
Kakve filmove gledaš, koje redatelje najviše cijeniš, pratiš li i hrvatske filmove?

Otvoren sam! Mogu uživati u neobičnom stilu Yorgosa Lanthimosa ili Paula Thomasa Andersona, pa „presječi“ s nekim uzbudljivim trilerom Christophera Nolana. Malo ploviti kroz divne atmosfere Terrence Malicka ili Darrena Aronofskog, pa uživati u smislu za dramu Iñárritua ili, na drugoj razini, Richarda Linklatera. Diviti se kadrovima Cuaróna, smijati se s Wes Andersonom, diviti se Kubricku i Hitchcocku.. Mislim da bih ovaj popis mogao nastaviti unedogled. Od svakog se nešto može naučiti i u većini toga što gledam nađem nešto vrijedno. Osim nekih stvari koje onda ni ne pogledam do kraja. Pratim i hrvatsku kinematografiju koliko mogu i mislim da ovdje ima mnogo divnih stvari, samo da je teren povoljniji za takvu kreativnu granu. Da se više ljudi može pokazati i da ih ne koče tolike stvari. To bi bilo divno.

Izdvoji nešto iz svoje karijere na što si dosada najponosniji – npr. određena nagrada, sudjelovanje na natjecanju, nečija pohvala?

Uvijek sam ponosan kad se klijentu svidi ono što napravimo. Kad uspijemo izraziti vizualno ono što glazbenici izražavaju glazbom, mislim da je to postignuće. A ako je pitanje s čim bih se rado preseravao, to bi onda bio kratki dokumentarac Idioglossia o Miranu Kataru koji izrađuje gitare. Osvojili smo nagradu za film uz veliku konkurenciju iz cijelog svijeta. Moja je reklama za LISCA donje rublje osvojila prvo mjesto na natječaju i LISCA ju je službeno objavila. Jako sam ponosan i na Janka Bandića jer sam okupio super ambicioznu ekipu i napravili smo nešto simpatično.

---

---

Fotke: privatna arhiva