Lena Kramarić

 Lena je akademska slikarica rođena u Zagrebu, ali već neko vrijeme živi i stvara u Dubrovniku. Radi se o umjetnici koja je stalno u procesu stvaranja i nikad joj ne manjka inspiracije, a danas svoj rad uspješno kombinira s ulogom majke koja se, kako kaže, sigurno na neki način odrazila i na slike. Iza nje su već brojne domaće i strane izložbe, ali i projekti koje realizira u suradnji s prijateljima iz drugih područja umjetnosti. Motivaciju i ideje Lena bez problema pronalazi u svojoj okolini, kako joj to uspijeva i što sve možete očekivati od nje u budućnosti, prestat će biti tajna ako nastavite čitati. 

---

---

Kako je na tebe osobno, ali i na tvoj rad utjecala selidba iz Zagreba u Dubrovnik? Bi li rekla da se od početka radilo o pozitivnoj promjeni?
​
Na prvu bih rekla da je riječ o pozitivnoj promjeni jer na svaku promjenu gledam pozitivno pa čak i na one koje su generalno negativne ili teške, u konačnici (ako preživiš J) pridonose razvoju a ja ih doživljavam kao osobni napredak.
Na samom početku je i bilo samo pozitiva, nova energija, želja za radom i dokazivanjem. Postepeno me grad mijenjao pa ponekad mislim da mi nedostaju prednosti koje Zagreb ili bilo koji veći grad nudi, tada mi se čini da živim u većem gradu da bih pred sobom imala i veće izazove a time i bolje rezultate.
Vjerujem da se stvari događaju s razlogom a te razloge i svoju misiju u Dubrovniku otkrivam svakodnevno, trudim se živjeti to svakodnevno s puno pozitive i ljubavi te biti potpuno otvorena za promjene i nove izazove…

---

---

Događaju li ti se periodi kada teže pronalaziš inspiraciju ili si osoba koja nema nikakvih problema s time?

Nemam problema s tim, baš nikakvih.
Ali... moram napomenuti da od kada sam postala majka neizbježno imam veće pauze u radu nakon kojih postajem izrazito kritična prema sebi, očekujem nemoguće i teško se zadovoljavam s bilo čim stvorenim. To ne bih nazvala krizom u radu, mislim da je to na neki način dobro i potrebno jer ubrzo nakon što uđem u stvaralačku 'kolotečinu' više ne nalazim predaha za retrospekciju i propitivanje.

Tko je bila prva osoba (ili više njih) koje su prepoznale tvoj talent i poticale te?
Mama i tata. Ne bih rekla: poticali. Oni su mi dali bezgraničnu slobodu da sama shvatim što želim raditi i kroz tu slobodu da prihvatim kako sam sama u tome i jedina odgovorna za uspjeh, neuspjeh i osobno ispunjenje kroz rad i vlastiti odabir.
To je velika stvar.

Žene i djevojčice kao središnji likovi tvojih slika, jesu li one stvarne, tj. pronalaziš li inspiraciju i motiv u ženama iz svoje svakodnevne okoline?
​
One su istodobno stvarne i nestvarne baš kao što mi je često i moja okolina ali i ja, sama sebi.

---

---

Kojim se umjetnicama najviše diviš ili si za njihov rad najviše vezana, s kojima se možda na neki način možeš i poistovjetiti?

Trenutno se najviše divim umjetnicama koje su uspješne u svom radu a uz to su i majke. To mi je aktualno, inspirativno a ponajviše nevjerojatno. Osim super-mama moram spomenuti jednu ne-mamu vrijednu divljenja, veliku prijateljicu koja se nakon Akademije preselila u NY i veliku umjetnicu kojoj je život = umjetnost, Željku.

Kako je majčinstvo utjecalo na tvoj pristup slikanju i temama koje te najviše zaokupljaju?

Majčinstvo me promijenilo tj. mijenja me svakodnevno. Moj pristup radu, tempo, želje/snovi/planovi, realizirano/očekivano…sve trenutno koalira s majčinstvom.
Inspiraciju i motivaciju za rad nalazim u svom neposrednom okruženju koje spajam ili izjednačujem s intimnim svijetom. Biti majka je trenutno moj svijet te je to sasvim sigurno prisutno i na mojim radovima; no ne mogu još dati objektivnu analizu jer sam previše unutra … a sve se zapravo odvija podsvjesno. S druge strane, svjesno, planiram majčinstvu dati glavnu ulogu u budućim radovima/projektima.

Što odrasli mogu najbolje naučiti od djece?

Djeca se svakodnevno trude podsjetiti nas da je život igra. Pred nas postavljaju izazove koje ako prihvatimo učimo kako biti sve bolji ljudi, idejno zbog njih ali u konačnici cilj je da shvatimo kako je to zbog nas samih. Mislim da je to veliki dar koji možeš odmotavati cijeli život.

---

---

Koliko vremena je otprilike potrebno da nastane jedna tvoja slika – od prve ideje i nacrta u glavi do konačnog rezultata?

To jako varira. Nekada na nekoj slici radim dugo dugo a nekada u samo par dana završim sliku. Zanimljivo je da su često one (meni) najbolje nastale u jako kratkom periodu.

O čemu razmišljaš dok slikaš?

Nekada o praktičnim stvarima, svakodnevnim planovima, nekad konkretno planiram što na radu sljedeće izvesti ali najčešće odlutam. Isključim se iz ove dimenzije i priključim na neku drugu koju naknadno ne znam definirati, …ali ostane djelo, kao uspomena s putovanja.
​
Primjer si mlade, ali vrlo uspješne umjetnice prepoznatljivog stila pa ti moramo postaviti ovo pitanje: Koji je tvoj savjet za mlade umjetnike koji se još bore s nesigurnošću i neizvjesnošću, kako 'ostati svoj' bez obzira na sve?
​
Hvala. Mlada + uspješna, puno hvala.
Možda moraš biti 'malo svačiji' da bi 'p-ostao svoj' –  s time mislim na eksperimentiranje. Traženje, puno grešaka i puno upornosti. Saslušati svaki savjet ali poslušati samo sebe.

---

---

S kakvim ljudima radije provodiš vrijeme – sanjarima ili onima koji su racionalniji i čvrsto stoje na zemlji?

Oboje. U jednom periodu života odgovarali su mi ovi prizemljeni da mi daju malo zemljane gravitacije. Kroz zadnjih desetak godina prošla sam neki čudan proces 'odrastanja' pa mi danas možda više pašu sanjari kao podsjetnik da je sve moguće te da se može sanjati i na zemlji.

Otkrij nam, ako nije tajna, kojim budućim projektima, radovima, izložbama se najviše veseliš?

Trenutno me najviše okupira i veseli ideja koju planiram realizirati ovo ljeto. Kompleksna je za prepričati a sve je još vrlo neizvjesno (a zato i strašno uzbudljivo!). Osim nadolazeće izložbe jako me vesele trenutno aktualni i budući projekti s prijateljicom, plesačicom suvremenog plesa Martinom Tomić. Nas dvije + genijalac Ivana Đula ove godine realizirale smo projekt pod nazivom 'Između nas' koji smo samo jednom izvele za mali broj posjetitelja. Nadam se da naša priča neće ostati samo Između nas te da ćemo ovo ljeto u Dubrovniku imati još jednu izvedbu …dok planiramo nove projekte. Veselim se novoj web stranici i izložbama izvan Dubrovnika nakon ljeta. Posebno me veseli svakodnevni rad koji mi je trenutno luksuz. Maštam o ateljeu, velikim formatima, tišini & glasnoj muzici i da ne gledam na sat. Mogla bi nabrajati još dugo dugo. Jedva čekam sutra.
​