Om & Nom

​Ana Gregl iz Samoborskog gorja dane uglavnom provodi kuhajući, s fotićem u ruci i vježbajući yogu ili pak meditirajući u kuhinji dok sprema i fotka sve te ukusne delicije koje onda posta na svoj blog.
Na njezin smo blog naišli davnih dana, pratimo ga dugo, a kada vidite kakvu divnu hranu, pa i recepte možete pronaći u Aninoj riznici simpatičnog imena Om & nom, bit će vam jasno zašto je tome tako. Opisala ga je jednostavno, bez kompliciranja: simple life, simple food, love. Om & nom. Sve što mi imamo reći na to jest: „Omnomnomnomnonmnonm“.

---

Fotka: Denis Dunaj

---

Kuhaš, blogaš, fotkaš, pa još i jedeš skuhano. Jesi li ti super žena? 

Još nisam, ali radim na tome! Ja sam jedna od onih koji stalno misle na hranu, stalno imaju neke kombinacije u glavi i „maltretiraju“ druge ljude s tim! Onda uđem u kuhinju i imam taj neki hype oko tog što spremam, tepam kruhu, čokoladi, patlidžanu, ma svemu! Najveća sreća je kad radiš ono što voliš i kad to uključuje proces stvaranja. 

Jesu li sva jela na tvom blogu autorska ili recepte preuzimaš od drugih pa ih modificiraš? Gdje crpiš inspiraciju za slaganje kombinacija? 

Inspiraciju crpim svugdje - od skitnja po gradu, u prirodi, gledanja namirnica po dućanima, YouTubea, gastro portala, slastičara… nema pravila. Većina recepata na blogu je moja, uvijek se trudim raditi svoje stvari jer mislim da tako najbolje napredujem. U redu je naći neki recept na internetu, napraviti kolač i to objaviti, no kad sam radiš sve od početka onda to zahtjeva više truda, promišljanja, kreativnosti i na kraju strpljenja, jer ne ispadne svaki put nešto kako zamislimo. Kad napraviš nešto prvi put ne možeš znati koliko je uistinu dobro dok tom istom ne pružiš još koju šansu. Može biti fino, no i nijanse u teksturama i okusima mogu činiti veliku razliku.  

---

---

Imaju li tvoji ukućani razumijevanja ili te požuruju kad nešto pripremiš pa moraju čekati da još i pofotkaš? Koliko ti vremena oduzme sam proces serviranja hrane za fotografiju?

Već smo postigli dogovor da imam svoju stalažu s namirnicama i začinima i da se to ne dira. Kod pripreme hrane je situacija drugačija, zna se dogoditi da škicaju oko stola što radim, pa bi probali kreme, ali sad već pitaju što smiju, što ne smiju. Već su i naviknuli na ono da se ništa ne dira prije fotkanja, koliko god morali čekati. Djelomično mi je neugodno priznati da uopće ne ulažem puno vremena u serviranje i fotkanje, što se i vidi, haha, iako svi znamo da su fotografije ono što ljudi jako vole i da se na taj način najbolje „prodaju“ recepti i blogovi općenito. Kod kuće nemam bajnu situaciju za fotografiranje pa još uvijek to sve nekako krpam. Neko vrijeme sam fotkala sve faze (ili većinu njih) izrade slastica, no prašiti s brašnom, pa fotkat, pa radit, pa fotkat, itd..nije praktično, usporava proces i skreće pažnju sa same izrade slastica, a s druge strane fotke već gotovog proizvoda ni meni nisu toliko interesantne. S tim se još uvijek nisam dogovorila. No, čovjek uči i definira se dok je živ!
 
Imaš neki svoj najdraži recept? A neki s kojim si se najviše namučila? 

Tu ne mogu ništa posebno izdvojiti, svemu posvećujem jednaku količinu ljubavi i otvorena sam za učenje. Učestalo pečenje kolača me naučilo da se oslobodim straha od upropaštavanja kvalitetnih (i skupih) namirnica, pogreške se događaju i neophodne su da bi napredovali. 
Ma… Kruh, k vrapcu. Nešto tako bazično, a skačeš kao malo dijete kad zamiriše, kamoli dok zagrizeš pufastu sredinu i hrskavu koricu. Ipak sam izdvojila.
 
Koja je najčudnija kombinacija namirnica koju si ikad spojila i kako je to završilo?

Više mi ništa nije čudno, no kao klinka sam svašta kombinirala, kečap u rižu i sl., primim se za glavu kad se tog sjetim. S vremenom naučiš što je „fina“ klopa. Od onih „čudnijih“ kombinacija koje sam probala u zadnjih godinu dana izdvojila bi pitu s bananama i peršinom, koju sam radila prema jednoj našoj kuharici. Ljubav na prvi griz, banana i peršin se vole do neba i natrag! 

---

---

Koji je bio prvi recept koji si objavila i zašto? Je li te upravo to jelo potaklo da pokreneš blog ili se ideja kuhala već duže vrijeme?

Prvi recept je bio za neku moju verziju Schwarzwaldske torte, kasnije sam razmišljala da ga skinem jer je poprilično loš, ali nakon borbe u sebi odlučila sam ostaviti da za par godina imam podsjetnik dokle sam dogurala. To je bila prva torta koju sam ikad napravila pa mi je bilo logično da je stavim kao prvi post, no ideja se rodila nekoliko mjeseci prije kad su mi frendovi počeli bacati bube u uho o blogu, pa se pojavila i podrška u nekim grupama na Fejsu u kojima više-manje redovito objavljujem što pečem ili kuham. Zakotrljao se jedan kamenčić, pa drugi i nekako se sve spontano posložilo. 
 
Tvoj blog je nešto drugačiji upravo zbog činjenice što, uz sve one fine kalorične kolače, objavljuješ i recepte za nešto zdravije varijante slastica? Vidiš li to kao svoju prednost? 

Krenula sam sa „zdravijim“ slasticama, ali sad se više ne ograničavam jer volim raditi sa svime. Mislim da ta raznolikost čini to da me prate zbilja različite grupe ljudi, od onih koje zanimaju slastice bez glutena i šećera do onih koji kod kuće rade kreme s pudingom. Nemam nikakvu „target grupu“ i ne vodim se ičim takvim. Mnogi još uvijek misle da pišem blog o „zdravim“ kolačima, no zapravo pišem o svem i svačem. S jednakim veseljem ću tipkati o browniesima od slanutka i o browniesima s čokoladom i vjerujem da će oba nekog razveseliti i ponukati da ih i sami naprave. 

---

---

Kakve su opće reakcije ljudi na tvoje recepte?

Do sad je sve išlo i ide u pozitivnom tonu. Drago mi je kad mi se netko javi s porukom da je radio nešto prema mojim receptima, ili pofotka pa stavi na Instagram. Blog me spojio s nekim novim ljudima, povezao s nekim blogerima, proširio krug ljudi sa sličnim interesima. Kad mi frendovi ukažu povjerenje s rođendanskim tortama i slično, to me ipak najviše veseli. Dok radiš s ljubavlju isto ti se i vraća natrag.
 
Onako iskreno, koliko si kolača ispekla ovog Božića i kako si to preživjela?

Tri vrste (jednu na tri načina, haha)! Nisam imala nešto vremena, pa su moji doma pokrili dobar dio, tako da se na kraju našla gomila kolača koju smo dugo, dugo tamanili. Borba je bila teška, ali nismo pomišljali na predaju! Let's be honest, imam i ja one trenutke kad kao luda navalim na slatko, ali u vrijeme blagdana ne jedem tjesteninu, kruh, krumpir, nikakve žitarice i nekako to izbalansiram s puno zelenog. Naravno, što više se trudim da organizmu ne priređujem šokove.  Umjerenost je vrlina.
 
Imaš li neki najdraži gastro citat?

Eat, pray, love? Jel to „gastro“ citat? Nemam baš niti jedan za izvući sad, kamo li najdraži!
 
A neki mljac blog ili stranicu koje bi preporučila našim čitateljima?

Pratim ih dosta, ali najdraži su mi ipak oni koji su na YouTubeu – SORTEDFood, Donal Skehan, Dulce Delight, neizostavni Jamie Oliver, ekipa koja fino kuha i širi dobru vibru. Dalo bi se nabrajati, no ovi mi prvi padaju na pamet od ovih poznatijih.

---

---

Još nisi, poput većine food blogera, počela objavljivati video recepte. Možemo li i to očekivati uskoro?
                        
Jako bi me veselilo da i do tog dođe, no  sve u svoje vrijeme. Tko zna, možda me život odnese dalje od bloganja, kamoli snimanja videa, vidjet ćemo!
 
Imaš li neke daljnje planove? Možda jednog dana otvoriti neku malu, slatku, zdravu Om&nom zalogajnicu?

Za mene to predstavlja neku vrstu statičnosti, a to nije nešto u čemu se vidim. Dinamika, promjene, različita iskustva i učenje iz istih – bring it on!

---

---

Blog: Om&Nom
FB stranica: Om&Nom
Fotke: Ana Gregl