Okus doma

Kulinarsko-jezična socijalna zadruga Okus doma usmjerena je na davanje potpore ranjivim skupinama našeg društva, a posebice se orijentiraju na osobe migrantskog podrijetla, te su njihove aktivnosti podijeljena u dva smjera: kulinarski i jezično-kulturalni. Kulinarski uključuje catering usluge od kojih se skupljaju sline u kutevima usana, a jezično-kulturalni pak nudi tečajeve brojnih jezika poput francuskog, arapskog, urdu, paštu, albanskog i engleskog, ali i prijevode raznih materijala. Za svaku je pohvalu i cilj zadruge koji se odnosi na integraciju migrantske populacije, ali i senzibilizaciju hrvatske javnosti po pitanju izbjeglica i migranata. Sami kažu kako „otvaraju jedan prostor dijaloga, prepoznavanja, suradnje i prihvaćanja“, što je nama bilo dovoljno da ih poželimo intervjuirati. I jesmo!

---

---

Kako se rodila ideja o Okusu doma? Što potakne osobu na tako nesebično djelo?

Projekt „Okus doma“ nastao je u okviru kolegija „Migracije i azil“, čije su područje rada pitanja globalizacije, ekologije, održivog razvoja i migracija, na Mirovnim studijima (www.cms.hr), neformalnom programu obrazovanja građana o izgradnji mira i građanskoj odgovornosti. Projekt je povezan s desetogodišnjim radom Centra za mirovne studije u borbi za prava i dostojanstvo izbjeglica te otvorenost hrvatskoga društva za solidarnost, empatiju i integraciju. Dakle, tamo negdje davne 2006. godine volonteri CMSa odlazili su raditi sa izbjeglicama u Prihvatilištu za tražitelje azila u Kutini. Htjeli su im pružiti podršku i vidjeti koji su to načini i programi socijalnog uključivanja koji bi njima odgovarali. Tema koja ih je najlakše približila i dala povjerenje tim ljudima bila je upravo hrana. Počeli su dijeliti svoje recepte, a kroz to i svoje izbjegličke priče. Trajalo je to prikupljanje recepata nekoliko godina, a na kraju se dokumentiralo u kuharici „Okus doma“ koja je objavljena. Za vrijeme nastajanja kuharice organizirani su i kulinarski susreti prilikom kojih su na vidjelo izašle brojne vrline i kulinarske majstorije azilanata. Kroz „Okus doma“ je prošlo mnogo lica i priča, što stranih što domaćih, a atmosfera i duh su ostali uvijek isti. Oni koji su nas nerado napustili šalju nam pozdrave i podršku i sretni su prisjetiti se upravo te epizode u svojoj potrazi za srećom i boljim životom.

Kako cijela zajednica funkcionira? Jeste li očekivali da će biti tako?

Kolektiv „Okusa doma“ funkcionira zaista odlično. Zajednički odlučujemo o svemu, međusobno se uvažavamo i podupiremo, u bilo kojem smislu, profesionalnom ili privatnom. Neki od članova će reći da im je to druga obitelj i da im ništa nije teško učiniti za „Okus doma“. Ako govorimo o očekivanjima, možda nisu uvijek bila velika, ali nikada nije bilo govora o odustajanju, zamoru ili slično. Ono što nam je svima apsolutno zajedničko jest vjera i pouzdanje u ono što radimo, ljubav i strast prema hrani i ljudima.

Tko je sve dio vašeg tima?

Neke od zemalja iz kojih dolaze naši članovi su: Etiopija, Senegal, Nigerija, Libija, Sirija, Pakistan, Iraq, Albanija..

---

---

Pričajte nam malo o akciji prikupljanja sredstava; jeste li od početka znali da će biti toliko uspješna, kakve su bile reakcije unutar tima?

Crowdfunding kampanja koju smo organizirali krajem prošle godine nas je sve vrlo ugodno iznenadila. Dobili smo veliku podršku, osobito od hrvatskih građana. Jako smo ponosni upravo na tu činjenicu da su naši građani čuli za nas, prepoznali našu ideju i viziju i donirali u  tu svrhu. Osim osjećaja ponosa članovi našeg tima su osjetili zahvalnost, uzbuđenje i vjetar u leđa da se nastave truditi i davati.

Kakva jela kuhate? Imate li svi zajedno nekog favorita što se hrane tiče?

Kuhamo mnogo različitih jela: mesna, vegeterijanska, veganska, salate, namaze i deserte. Pripremamo i egzotične čajeve. Makrona mbauha (rezanci  na pari sa dimljenim sirom, bademima i grožđicama), meser (leća sa rajčicom, češnjakom, đumbirom i tajnim začinom), thiere ndiagass (kus kus s povrćem), fatayas (mesne ili vege pite), maffe (piletina u umaku od kikirikija), tabbouleh (slavna libanonska salata sa bulgurom peršinom i rajčicom), hummus, paratah (pakistanski kruh), basbusa (kolač od griza i kokosa), baklavu i mnoga druga. Ova jela su samo mali dio naše ponude. Favorit u hrani? Pa i ne baš. Sve nam je fino i drago, teško je izdvojiti neku kuhinju.

Kako se vašim članovima sviđa hrvatska hrana? Koje im je najdraže jelo, a što najmrskije?

Kao najfiniju klopicu hrvatskog podneblja većina je navela sarmu i razne pite. Također vole juhu s puno povrća i ribu na dalmatinski. Jedna od naših kuharica obožava burek sa sirom i nastoji ga pojesti svaki dan. Što se tiče hrane općenito mi iz „Okusa doma“ nismo izbirljivi, poštujemo hranu i veliki smo gurmani, ali ipak ne bi posegnuli  za krvavicama recimo.

---

---

Onako između nas, u kojoj se zemlji najbolje jede? Tko od članova najbolje kuha?

Onako između nas, mi europljani nemamo pojma o puno namirnica, grahorica, povrća i voća koje se koriste recimo u afričkoj kuhinji i koje hranu čine toliko raznovrsnom, zdravom i neopisivo ukusnom. Tako nam pričaju, ali ono što je čarobno kod naših kuhara jest to da uspijevaju s onim što im je dostupno ovdje pripremiti ta jela kao što su ih pripremali i jeli doma. Doista su vješti i začinjavaju jela s puno ljubavi pa se događa da domaći članovi pokušaju napraviti isto jelo s istim sastojcima ali ono ispadne drugačije. Zaista. Možda je tajna u načinu pripreme, ali mi iskreno vjerujemo da je ovdje u pitanju ljubav i energija koja se transferira u lonac i na tanjur.

Imate li nekih zgodnih dogodovština s cijelog tog putovanja do uspjeha koje biste voljeli podijeliti?

Uh. Mnogo se toga događalo. Bilo je suza kod rastanaka na primjer, ali uglavnom prevladava smijeh. Mnogo je situacija kada se iskreno i srdačno smijemo. Osobito kada je najstresnije, kada smo u velikoj žurbi a nešto fali pa postajemo kreativni u svojim improvizacijama. Stres nas uglavnom okrene na pozitivu što je fantastično i neuobičajeno zapravo. Grlimo se i tješimo jedni druge ako i dođe do problema.

Na vašem primjeru, je li zbilja istina što se kaže da hrana povezuje ljude, te da ljubav ide kroz želudac?

Mi smo, slobodni smo reći bez lažne skromnosti, najbolji primjer da hrana povezuje ljude. Upoznali smo mnogo ljudi, uvijek imali pozitivan feedback. Hrana nam je svima zajednička, za stolom uz objed se ljudi opuštaju, dijele, otvaraju. Tko voli jesti sam? Ljudi uglavnom kažu da gube tek kada moraju jesti sami.

Što sad? Koji su planovi za dalje?

Imamo puno planova, to je sigurno. Sad kuhamo u novoj kuhinji koja nam se jako sviđa. Fali nam dostavno vozilo da možemo širiti svoj posao u puno smjerova. Organiziramo radionice, tečajeve jezika, pozivamo ljude da se učlane, rade s nama. Nema dovoljno mjesta ovdje da podijelimo s vama sve svoje snove i planove. Restoran jednog dana, svakako. Ne sumnjamo u uspjeh.

---

---

Fotke: Privatna arhiva