Martina fizički živi u Rijeci, ali njena mašta je stalno u pokretu i ona zapravo živi u svom svijetu koji jako nalikuje na priče iz romana J.R.R. Tolkiena. Za sebe kaže da je "šarena ovca" u obitelji zato što je jedina izrazito kreativna i to još od ranog djetinjstva kada je sve krenulo s crtežima i vodenim bojama te fotografiranjem svega što ju je kao znatiželjnu djevojčicu zanimalo. Danas uspješno spaja svoje ljubavi iz djetinjstva - čitanje, slikanje i fotografiranje u jedan novi oblik izražavanja, točnije fine art fotografiju. U opisu na Facebook stranici napisala si: 'Teško mi se nazvati fotografom zato što fotografija živi u drugom, stvarnijem svijetu gdje su materijalne stvari bolje izražene za razliku od onih duhovnih.“ Možeš li nam malo objasniti tu svoju zanimljivu tvrdnju? Ako se nebi nazvala fotografom, kako bi definirala svoj način izražavanja? Ne bih sebe nazvala fotografom jer meni, osobno, tehnički aspekti fotografije nisu toliko bitni. Bitna mi je, prvenstveno, emocija koja se budi u ljudima gledajući tu fotografiju, čarolija koja se provlači kroz fotografiju pričajući na svom posebnom jeziku bez riječi, jednu priču koja nadilazi prostor i vrijeme i dopire do svakoga na drugačiji, osobni način. Za one koji možda ne znaju, opiši nam što predstavlja fine art fotografija? Fine art fotografija je jako popularna u svijetu posljednjih nekoliko godina, kod nas u Hrvatskoj još nije previše razvikana i većina ne zna što ona predstavlja, a i ne razumiju baš svrhu i dubinu većine fotografija ovog stila. Kako je u svijetu postala popularna, tako se i razgranala, pa danas imamo mnogo grana fine art artista. Neka zajednička crta koja ih povezuje, stablo iz koje se granaju je to da je takva fotografija nastala većinom - s namjerom, nastala je iz srca i sa svrhom sličnom onoj koju imaju slikari dok slikaju svoja umjetnička djela. Znači, u većini slučajeva - to je osmišljen koncept koji nosi autorovu ideju, njegov otisak s porukom koju ostavlja ovom svijetu. Takve fotografije, najčešće se otisnu na platnu i u većini slučajeva, vise u privatnim kolekcijama i muzejskim galerijama. Imaš li kakvih iskustava i suradnji na koje si posebno ponosna? Zasad sam tek godinu i par mjeseci u ovom obliku izražavanja jer sam se tek početkom 2016. odlučila "digitalizirati" sa dslr digitalnim fotoaparatom i ostalom divnom opremom koja mi pomaže u ovom obliku umjetnosti, do tad sam bila prilično staromodni umjetnik koji stvara i uništava svoje radove, jer mu nikad nisu "dovoljno dobri"... Većinom sam se igrala bojama na platnu, izrađivala kostime i cosplaye... Kako sam tek godinu dana u ovome, nisam imala puno suradnji, ali evo, veoma sam ponosna što sam postala dio uigranog tima velike i priznate grupe u kojoj najbolji od najboljih fine art fotografa dnevno prijavljuju svoje nove fotografije u nadi da će biti izabrane u našoj selekciji koja je svakog dana predvečer. Radi se o grupi - Gallery Of Refined Art. Mi smo tim koji se sastoji od 4 fotografkinje (dvije iz USA, jedna iz Nizozemske i evo ja iz Hrvatske) biramo dnevno najboljih 10 fine art fotografija od onih koji prijave svoje radove tokom dana. Baš danas brojimo 4 000 članova, od kojih su stotinjak najboljih fina art artista u svijetu. Isto tako, ponosna sam što sudjelujem u humanitarnom fotkanju pasa za udruge za nezbrinute životinje Kira i Vis Vitalis. U siječnju smo izdali i kalendar sa fotografijama pasa koji se udomljuju. Fotografirali smo psiće koji traže dom zajedno sa glumcima i zborom HNK "Ivan pl Zajc" i GKL Rijeka. Moje slike zasad su visile na dvije izložbe u Galeriji Principi, a u pripremi imam svoju prvu samostalnu izložbu "Fairytale" tematike. Opiši nam svoje idealno mjesto za opuštanje, odmor i maštanje? Moje idealno mjesto bi bilo negdje u Lici, možda u blizini Plitvičkih jezera (ali kad nema nikoga u blizini), uglavnom - priroda, planine, jezera, životinje, knjiga i fotoaparat, plus laptop i grafički tablet za crtanje po fotkama, nije nužan internet... što dalje od "civilizacije." Koji su najveći izazovi i prepreke s kojima si se kao fotograf susrela? Najveći izazovi su priznati kad pogriješiš i uvažiti kritike u svrhu poboljšavanja svog stila, jer mnogi od nas fotografa smo prilično vezani za svoja "umjetnička djela" i teško nam je priznati da smo u nečemu pogriješili ili da bi nešto bilo puno bolje kad bi se izvelo na drugačiji način. Isto tako, veliki izazov kao početnom fine art fotografu bilo mi je biti svoj vlastiti model i fotograf u jednom. Proces je tekao ovako... Dakle, prvo osmislim ideju, napravim skicu odjeće, pozadine i sl. Zatim, ručno napravim kostim za fotkanje, (npr. haljinu posutu umjetnim lišćem koju sam napravila od mnogo raznoraznih materijala), pa ukrase za kosu, "propse" (propsi su izraz koji mi koristimo za neke stvarčice koje napravimo isključivo za potrebe fotografije - npr. ogromni ključ od kartona). I nakon što napravim kostim, "propse", sačekam odgovarajuće vremenske uvjete, našminkam se za fotkanje, napravim si frizuru, postavljam sve te kerefeke po sebi, odvezem se do lokacije (to su uvijek izazovi - naći lokacije bez ljudi) i onda postavim aparat i opremu da okinu za 10 sekundi.. E sad - to je najveći izazov - zauzeti pozu u 10 sekundi prije nego kamera okine. U posljednjih par mjeseci počela sam raditi i s modelima i to je mnogo lakše, iako još uvijek imam ulogu kostimografa i "props mejkera" (uz foografsku ulogu i ulogu artista u Ps-u), jednostavnije je kad nisi ograničen na 10 sekundi. Prepreke su kod ove vrste umjetnosti, na svakom koraku, jer ljudi ovdje ne priznaju većinom ovu vrstu umjetnosti i ne doživljavaju je kao fotografiju s dubinom ili porukom, nego kao čudnu fotografiju. Ako vide da je tamna i s teksturom, odmah ju odbace uz riječi - nije dovoljno oštra i slično. Primjetila sam da se kod nas samo cijene slike pejzaža i životinja i to samo ako su jako prenaglašene hdr-om, što je u svijetu - nezamislivo. Prepreka je isto tako što je teško za naći dovoljno otkačene art modele koji bi pristali na fotkanje ovog karaktera. U kojoj mjeri tvoje samopouzdanje i zadovoljstvo vlastitim radom ovisi o potvrdi i komentarima publike i okoline? Ne ovisi uopće. Jedinu potvrdu koju želim dobiti ona je koja dolazi od mene same - a tu je najteže dobiti, jer sam sama svoj najveći kritičar i često brišem prijašnje radove i prerađujem ih iznova, jer onu sliku koju si zamislim želim prenijeti u najvjernijem obliku. Ali, kao i svakom umjetniku, drago mi je kad neki moj rad naiđe na odobravanje ili pozitivne kritike. Bi li za sebe rekla da stojiš čvrsto s obje noge na zemlji ili si češće s glavom u oblacima? Prečesto sam s glavom u oblacima. Doslovno, živim u nekom svom svijetu. Rekvizite i odjeću koji su ti potrebni da stvoriš fantastičnu, bajkovitu fotku izrađuješ sama, uživaš li i u tom radu jednako kao i u fotografiranju? Kako smišljaš nove scenarije i motive, tko ili što te inspirira? Svu odjeću i sve predmete izrađujem sama. Sad sam posljednji napravila rep od sirene s kojim je moguće plivati i pripadajući gornji dio, kao i ukras za kosu sa koraljima. To mi je najdraži dio posla uz editiranje fotografija. Sve motive crpim iz starih bajki, predaja (Jungovih arhetipova), grčke, slavenske i irske mitologije, alkemijskih simbola i biblijskih motiva (eden, anđeli...), starih grčkih filozofa i modernijih priča, poput Silmarilliona, J. R. Tolkiena, Narnijskih kronika, njegovog prijatelja, C.S.Lewisa, kao i remek djela Alise u zemlji čudesa, L.Carolla... A inspiracija mi je i sama priroda i njezina čarobna ljepota. Baviš li se i fotografiranjem raznih događaja, slavlja i sl., tj. mogu li te ljudi kontaktirati ako žele da ti ovjekovječiš neke njima važne trenutke? Otvorena sam za sve suradnje ubuduće. A posebno bi mi bilo drago kad bi me ljudi kontaktirali za sve trenutke koje bi voljeli ovjekovječiti u jednom totalno drugačijem, čarobnom i umjetničkom obliku. Ima li razlike u tvom pristupu, pripremi i radu kada radiš nešto po svome, bez obaveza prema drugima ili kad radiš po narudžbi?
Nisam još radila prema narudžbi, osim za prijatelje - baby fotke, krštenja...kao i fotografije za humanitarne organizacije i kalendar 2017., takve fotke predam bez dodatne "umjetničke" obrade. Gdje se sve možemo diviti tvojim radovima? Moji radovi se mogu trenutno pogledati na mojoj Facebook stranici Martina Semitekolo Photography, Vogue, Instagram, a u izradi mi je i web stranica, kao i obnova profila na Flickr, Tumblr i DeviantArt. Još bi htjela dodati da mislim kako moji radovi nisu ni približno ondje gdje ja želim da budu, puni su tehničkih pogrešaka i sličnog, ali s obzirom na okolnosti, zadovoljna sam u kojem smjeru idem. Naše sposobnosti i talenti su kao mišići, oni se neprestano razvijaju i osnažuju vježbajući. Ako ih ne vježbamo svakodnevno, nakon nekog vremena se opuste i zakržljaju. Isto je i sa editiranjem. Konstantnim vježbanjem razvija se tehnika, vlastiti stilski izričaj - ona dominantna nota po kojoj je svaki umjetnik prepoznatljiv... I za kraj, riječi koje obožavam i koje kompletno opisuju moj karakter i moto po kojem živim: Understand me. I’m not like an ordinary world. I have my madness, I live in another dimension and I do not have time for things that have no soul. Charles Bukowski
0 Comments
Leave a Reply. |
Pročitajte još
Skinny Chick Travelling: Svijet je sjebano, ali lijepo mjesto kojeg želim istražiti koliko god mogu
Archives
November 2017
|