Nije sve crno – bijelo čak ni kada se čini da jest. Umjetnica, grafička dizajnerica i ilustratorica Vanesa stoji iza projekta (koji to zapravo nije) zanimljivog imena Kriva crta. Autorica nam je pojasnila zašto je sam naziv potpuno krivi, ali je ona s njim i svojim radom u potpunosti zadovoljna. Osim što nam je otkrila kakvim se umjetničkim dušama divi, predložila nam je i koga bi u budućnosti mogle intervjuirati. Tvoji su radovi uglavnom crno - bijeli? Zašto "izbjegavaš" boje? Znam da ispada kao da izbjegavam boje, ali ja boje obožavam. Sviđa mi se kako te ne-boje, ta crna i bijela mogu stvoriti potpuno šaren, bogat i višeslojan svijet. Iz istog sam razloga davno zavoljela grafiku kao i crno-bijelu fotografiju. Kada si započela sa svojim projektom Kriva crta (zašto baš taj naziv), jesi li odmah imala neku viziju ili se sve samo od sebe malo pomalo razvijalo? Nije riječ o projektu iako sam morala dati neki naziv tom radu pa sam ga isprva opisala kao projekt. Kriva crta je jedan od mojih radova (serija radova) koji se može, ali i ne mora dalje širiti ili razvijati. Prije otprilike 4 godine prvi sam put sebi na ovaj način oslikala haljinice/tunike. Crno-bijelo, ali drugačije/krivo jer mi je zbilja bilo preko glave tih ravnih prugica svih vrsta kojih mi je pun ormar. Ispalo je super i na poticaj bliskih ljudi kojima vjerujem nastavila sam proširivati ponudu na nakit, keramiku, notese... Naziv je potpuno krivi… Zbog krive crte koja je neizostavna. Kakve umjetnike najviše cijeniš i diviš im se? Iskrene, predane, uporne, bistre i humane. Ali generalno cijenim i takve ljude. Čak mi se nečiji rad ne mora u potpunosti svidjeti ali drago mi je kad se ta nečija osobnost prepoznaje. I dalje se divim starim majstorima. Volim Goyine grafike, Lautrecove plakate, Rembrandtove skice tušem… One su savršene i inspirativne i dan danas. U mediju fotografije su to Barbara Kruger, Shirin Neshat, Elliot Erwitt a od naših mlađih ljudi, sviđa mi se rad i pristup ilustratorice Oko, grafitera Lonac i slikara Zlatana Vehabovića. Njih bi mogle kontaktirati, oni mi se čine totalno zanimljivim... Kaže se da je imitacija najiskreniji oblik laskanja, slažeš li se s tim, konkretno vezano za umjetničko i kreativno izražavanje? Imitiranjem se ništa ne može naučiti, inspiriranjem može. Imitiranjem ništa ne raste i ne oplođuje se, inspiracijom da. Ne vjerujem da to ikome laska, ponajviše ako vidiš da rad nije bar bolji od originala. Prije bih znala reći da je najgore za pojedinca kada zapadne u imitiranje samog sebe. Nekad davno je Koja iz Discipline napravio u Londonu album koji je totalna kopija starog, ali prilagođena jezikom, vremenom i novim ritmovima. Tada sam zašutjela. I promislila. Možda takav pristup zapravo ne znači izdaju nekog sebe starog već ističe inteligenciju i mogućnost prilagodbe. A taj kapacitet nije zanemariv. Kako liječiš nedostatak inspiracije (ako se dogodi)? Radim nešto drugo, prebacim se na neki prijelom koji moram obaviti ili ilustraciju po zadanom tekstu. I kad radim Krivu crtu ima tu toliko toga različitog… Ako nije oblikovanje glinom, onda je retuširanje ili oslikavanje iste, ako nije oslikavanje tekstila tu je šivanje, izrada predložaka… I tako, kad se prođe krug, opet se nastavlja gdje se stalo, ako je bilo zapelo. Kako dolaziš do ljudi koji žele kupiti tvoje radove, gdje se oni mogu naći, razgledati, kupiti? Najčešće na promo-sajmovima (kao sjajan nadolazeći Artomat), a često me ljudi iznenade pa zatraže moj rad na nekom projektu jer su čuli usmenom predajom, pretraživačem ili preporukom. Pred kraj opisa na tvojoj Facebook stranici piše: Kriva crta je još u razvoju i krajnja definicija iste nije moguća. Nećemo pitati za krajnju definiciju, ali gdje vidiš Krivu crtu za, recimo, 5 godina? Ma da, namjerno sam to napisala jer od početnih 10-ak točaka ostvareno je tek pola, a u međuvremenu se lista idejne razrade popela na 18 točaka. Radi se o tome da je Kriva crta samo dio nečega sto ostvarujem, a s obzirom da radim i kao ilustratorica i grafička dizajnerica, ne stižem se u potpunosti posvetiti samo tome. Kriva crta bit će u redu i za pet godina. Uostalom, za potpunu razradu, osim dobre volje i jasne ideje, i financijski bih više trebala uložiti, a to za sada odgađam radi nekih drugih obaveza. Obzirom na to, zadovoljna sam sa dosad ostvarenim. Koja su najčešća pitanja koja ti ljudi postavljaju vezano uz tvoj rad? Zar ste to stvarno sve ručno oslikavali, zar nije tisak? Kako vam se isplati? Zašto nemate vlastitu galeriju? Je li tvoj ormar prepun crno-bijelih kombinacija? Jeste. To je iz komoditeta. Da i žmirećki odaberem, može proći. Imam i šarenih kombinacija, ali nekako se najbolje snalazim u crno-bijeloj. Štogod na tu osnovu nabacim, bit će dobro, pa čak i kič, što mi je ok. Tvoj najoštriji kritičar? Podrška obitelji je tu, međutim, osim same sebe, tu su kao kritičari moje prijateljice - restauratorica Iva i kostimografkinja Zdravka, koje progovore, a da ih previše i ne pitam te suprug Denis koji savršeno barata estetikom i funkcionalnošću. Zadovoljna sam ekipom. Fotke i FB stranica: Kriva crta
0 Comments
Leave a Reply. |
Pročitajte još
Skinny Chick Travelling: Svijet je sjebano, ali lijepo mjesto kojeg želim istražiti koliko god mogu
Archives
November 2017
|