Ivan Kovačević

Ovog talentiranog dečka ne možete ne voljeti. Osim što na već na prvi susret ostavlja dojam vesele i komunikativne osobe, on je i iznimno talentiran slikar koji se dobro snalazi u raznim tehnikama i svaka ga raduje na svoj način. Pa je onda tu i ljubav prema fotografiji, street artu, crtanju karikatura... Ivan nam je sve to u jednoj kratkoj rečenici najbolje objasnio : "Kada si kreativan, kreativan si u svemu."
Ovo je jedan od onih razgovora iz kojih ćete nešto naučiti te će vas i same potaknuti da razvijate svoj talent, okrenete misli u pozitivnom smjeru, ostanete svoji bez obzira na očekivanja i da je zapravo najljepše kada si istinski sretan jer sve ono što nas svakodnevno muči i zamara je ionako prolazno.

---

---

Već smo te ranije upoznale i ono oko čega se svi slažemo da oko sebe stvaraš i širiš zarazno pozitivnu energiju, prenosiš li taj vedar duh i na svoje radove?

Drago mi je da je ostao takav dojam. Svakako, ako nosiš vedrinu u sebi ona se prenosi na sve što činiš, gdje se krećeš i kako djeluješ kroz život. To vrijedi i za rad, i mislim da se to ne može režirati. Kada stvaram uvijek nastojim ostaviti jednu humorističnu i pozitivnu notu u djelima.

Kada se najbolje osjećaš, kada slikaš pejzaže ili možda mrtvu prirodu, crtaš portrete, baviš se fotografijom, ili nešto drugo? Imaš li uopće favorit, tehniku koja ti najbolje ide ili u svemu podjednako uživaš?

Pa moram naglasiti da se ugodno osjećam u svakom procesu stvaranja, što naravno podrazumijeva kreativnost i slobodu prije svega. Dosljedan sam u radu i svaka tehnika me raduje na svoj način, jer iziskuje određenu vještinu, disciplinu i koncentraciju. Najdraže mi je koristiti olovku i ugljen, te akril i vodene boje. U početku sam se bavio graffitima, sada i street artom – tehnikama akrila u spreju, što je vrlo zahtjevno. Odabir teme je izazov za sebe, a meni svaki put iznova pruža zadovoljstvo. Tako da se često posvetim fotografiji kada se želim psihički odmoriti, jer neke momente, detalje i ljude je zaista bitno zabilježiti. Kada crtam portrete trebam mir i koncentraciju, kako bi detalji i linije bili što zanimljiviji. Slikanje pejzaža daje mi poseban osjećaj opuštenosti, jer tada boravim u prirodi koja se konstantno mijenja, a ja je bilježim kistom kao jedan maleni dio tog svemira. Divno je. 
​
Vidjeli smo i da radiš i sjajne karikature, što je najvažnije za dobru karikaturu, može li se čovjek uvježbati u radu ili za to jednostavno imaš ili nemaš talent?

Radim i mogu reći da su karikature veoma zanimljivo umjetničko područje, a i dosta su tražene u zadnje vrijeme. Da bi došao do jednog ozbiljnog stupnja i profesionalnosti u karikaturi, čovjek (umjetnik) mora imati dosta iskustva u crtanju portreta (tradicionalnih) i općenito crtanju. Također je bitna izražena sposobnost percepcije, kako bi lako zapazio karakter i  bitne crte lica modela, te ih naglašavajući prenio u crtež – karikaturu.  Talent je uvijek samo onaj početnički vjetar u leđa i mala prednost pred drugima, no ne garantira uspjeh, ako se ne trudimo. Kada si kreativan – kreativan si u svemu. Puno vježbe, rada i discipline nas dovodi do rezultata i to je jasno. Nisu svi veliki umjetnici bili talentirani, no svojom upornošću i marljivim radom su stvorili kvantitetu, pa tako i kvalitetu i slavu. Kako je rekao Picasso – ''Inspiracija postoji, samo vas mora pronaći u radu''. 

---

---

Živio si i radio u drugoj zemlji, koje su te se razlike u odnosu na Hrvatsku najviše dojmile? 

Nedavno sam živio i studirao u Krakówu, Poljskoj. Kroz pola godine imao sam dovoljno vremena uočiti razlike, ali i sličnosti u načinu življenja i rada, jer ipak je to ''Europa'', a mi smo ''Balkan''. Ne postoji idealno, no nisam išao sa torbom očekivanja, već samo velikom znatiželjom što se krije u tom ''modernom'' svijetu. Zapravo sam se osjećao dosta ugodno – kao građanin svijeta, ipak dolazim iz malene zemlje. Sa vremenom sam shvatio da koliko god živimo u nesređenom svijetu i državi, ipak imamo jedan duh, dobar duh prijateljstva i bliskosti među ljudima koji vani nije izražen, te nas uvijek iznova podsjeti da smo ljudi. Vani se živi po pravilima, brzo i moderno. Tako se i ljudi prilagođavaju sistemu i materijalizmu, ali su ujedno u strahu što s vremenom stvara stres i ispire one prirodne vrijednosti kojima trebamo težiti. Što se tiče umjetnosti ona je ipak na jednom važnijem položaju u društvu i više je zastupljena kao kulturni element, dok u Hrvatskoj ne postoji tržište posvećeno umjetnosti i umjetnicima, vani da. To je vrlo važno za umjetnike i one koji to tek trebaju postati ili napredovati. Ključan faktor i prilika da se pokažu i na tržištu, publici te počnu zarađivati, a ne preživljavati. Raznoliki performansi, događanja i izložbe su prisutni na dnevnoj bazi, dok mi još za time kaskamo i po kvaliteti i kvantiteti.
 
Podijeli s nama najkorisniji savjet kojeg si dobio i od koga, ako nije tajna, naravno.

''Budi zelen, žut, plav, budi šaren, samo nemoj biti siv'', savjet od oca, koji me uvijek iznova inspirira i potiče da se trudim i budem drugačiji. No, biti drugačiji – to moraš imati u sebi i tako živjeti bez obzira na očekivanja, navike i percepcije. Drugima uprkos.

Je li i koliko je važno formalno obrazovanje za jednog slikara?

Svakako, vrlo je važno i na osobnoj razini zbog vlastitog napretka, ali i okruženja u kojem se umjetnik kreće. Bitno je razgovarati sa inteligentnim ljudima, ljudima punima duha i kreativnosti, onima koji slave umjetnost i stvaranje. Obrazovanje je jedan kvalitetan put koji slikaru, grafičaru, kiparu može pružiti mnoštvo prilika i informacija sa kojima će on baratati, kako u komunikaciji tako i kroz rad. Iskustvo će se tada lako nadovezati na teoriju i stvoriti ono najmoćnije i najvažnije oružje – znanje. 

---

---

Treba li umjetnik imati konkretne uzore kojima teži, kako dopustiti da te netko inspirira, a da ipak zadržiš svoj stil?

Mislim da ne treba. Treba ostati dosljedan sebi i upijati one informacije i znanje iz okoline, medija i pročitanih knjiga koje su nam korisne i zanimljive. Razgovori sa drugim umjetnicima i odlasci na izložbe su već veliki korak ka uspjehu. Tu ću ponoviti – ''Kada si kreativan – kreativan si i u svemu i uvijek'' . To znači da ćeš naći način kako djelovati, te se pronaći u umjetnosti, formirati svoj izražaj i prepoznatljivost bez nečega ili nekoga o kom ovisiš. Inspirirati će te sve oko tebe, a taj osjećaj se razvije sa vremenom. Težiti svakako treba samo najboljem, a kroz ustrajan rad i volju doći će i stil.

Što misliš zašto se brojni umjetnici: slikari, glazbenici, književnici, itd. često počnu cijeniti u javnosti tek nakon smrti?

Zato što su sami krivi za to! Mislim da to nije u potpunosti točno, jer postojalo je dosta umjetnika koji su i za života bili vrlo uvaženi i cijenjeni kao na primjer obitelj Strauss ili dvorski slikar Velasquez, koji su uživali komfor.  Mnogi su ''krivi'' zbog svoje samozatajnosti što je česta pojava kod umjetnika; nisu se sami dovoljno cijenili, pa ih nisu ni drugi mogli prepoznati i vrednovati. Sa druge strane, umjetnost nije za svakoga, pa tako kako je potreban odmak od slike da bi ju proučili – potreban je i vremenski odmak da spoznamo nečiji rad, vrijednost i probavimo ga kao umjetnika. To je put spoznaje, koji je za mnoge predug, pa tako njihov opus ostaje zasjenjen i zanemaren sve dok ne bude prekasno. Tek onda kada javnost spozna da umjetnik više nije živ i neće više moći stvarati, krenu pomnije proučavati njegov rad i davati pažnju koja je možda trebala biti konstantna. Veliki Muhammad Ali je od samih početaka za sebe govorio kako je velik i kako je pobjednik, i bio je. Puno tog je u stavu, naravno ako ima čvrstu i jasnu pozadinu koja mora postojati, onda veličanje ima smisla, sve ostalo je lažno i prolazno. Ne postoji jasna definicija te pojave, osim toga da se proučavanju umjetnosti posvete tek rijetki.

Na što si dosada najponosniji – izložba, konkretan rad ili serija radova, pohvala, akademski uspjeh, nagrada, suradnja? Ako imaš neki događaj u planu gdje će publika moći vidjeti tvoje radove, podijeli to s nama.

Za sada još nema točno definiranog događaja, iako u planu imam poveću izložbu kojom bi obujmio svoje akademsko obrazovanje i razvoj – retrospektivu tih par godina. Iskreno mogu reći da sam ponosan na sve dosad postignuto, jer sam svoju odluku o akademskom životu i umjetnosti shvatio vrlo ozbiljno i krenuo u to hrabro. Puno znanja i iskustva sam skupio velikom upornošću i radom, a krenuo sam u ''Veliko nepoznato''. S obzirom na početak i to gdje sam sad, kad se okrenem vidim koliko je velik taj odmak od svih prijašnjih stavova, znanja i razmišljanja. U svim fazama do sad primijetio sam velik i brz napredak u crtanju, percepciji i idejama. Kuda me sve moj duh odveo, koliko ljudi sam upoznao, proveo trenutaka zapanjen mislima o životu i koliko toga ima tek za otkriti – to je već veliki uspjeh. Važnija je sama spoznaja i mudrost o tome, nego ikoje nagrade. No uvijek sam prihvaćao pohvalu i kritiku prijatelja, poznanika itd. Ponosan sam. 

---

---

Što je za tebe ono najvažnije što bi svaki čovjek trebao postići u život, što bi nam trebao biti cilj?

Biti sretan. Danas kad smo zatrpani sa količinom informacija koje nas teroriziraju na svakodnevnoj bazi i ne možemo ih probaviti, zapostavljamo ono najbitnije – našu ljudskost, našu prirodu i smisao postojanja – jedni druge. Izgubljeni smo i ciljevi su nedefinirani. Materijalni svijet diktira tempo i način na koji bi trebali živjeti, a ljudi su neobrazovani. Govori se da napredujemo – po čemu? Na kraju dana bitno je koliko si sretan, a ne koliko imaš. Ona istinska sreća i zadovoljstvo svojom ulogom u povijesti. Sve je prolazno, ali ono što imamo u sebi nam nitko ne može oduzeti. Duh ostaje. Budite sretni.

Od svojih prijatelja/kolega slikara, koga bi izdvojio kao tebi stilski najzanimljivije? 

Upoznao sam toliko divnih ljudi i kreativaca, i danas ih poznajem mnogo – rado bih ih sve spomenuo u zasebnom paragrafu, no bojim se da bi uvijek netko ostao zapostavljen.  Mnogi moji akademski kolege još nisu stilski oblikovani jer je za to potreban protok vremena – pa ne mogu govoriti o stilskom. Spomenut ću neke čija filozofija i pristup su mi interesantni. Sjajni Miron Milić i Dominik Vuković, izvrsni grafičari, ilustratori i street artisti. Također Tea Jurišić i Ivan Oštarčević. Akademski kolege grafičari Marina Ivančić i Nikica Jurković, Ana Vinković, Miran Šabić. Slikari Stipan Tadić, Lav Paripović i Andrej Tomić. Street artisti Boris Bare, Slaven Kosanović - Lunar i Tomislav Lončarić - Lonac, Ivan Blažetić -  Šumski, Vedran Štimac - Polite BastArt i još mali milijon dragih ljudi.

---

---

Fotke: Ivan Kovačević