Hana Tintor

Hanine ilustracije možda ste već imali prilike vidjeti na Acro rokovnicima, deLIKAtesa sendvičima, pivama ili kišobranima po gradu. Upravo zato, ovim smo vam putem odlučili otkriti tko je kreativna mlada dama čiji crteži krase sve te, po život važne, stvari.
Hana ima 23 godine, živi u Zagrebu i obožava svoju terijerku Lolu. Kaže kako se trenutno hrva sa zadnjom godinom diplomskog Studija dizajna pri arhitekturi, a kad ne crta najviše voli fino pojesti i popiti dobro pivo. Sebe bi opisala još kao i zaljubljenu, hipersenzibilnu, tvrdoglavu i onu koja već dvadeset godina svakodnveno zapinje o kvaku na hodniku. Ne znamo za vas, ali nas je osvojila već kod deLIKAtesa sendviča.

---

---

​Kada si otkrila da tvoj mozak i ruke mogu stvarati ovako divne ilustracije?

Hvala puno, dobri ljudi! Odgovorit ću ono patetično ''oduvijek'' jer je zbilja istina! Mama je sačuvala kutiju prepunu smiješnih škrabotina od kad sam shvatila kako držati olovku. Crtala sam u osnovnoj školi i nazivala to hobijem, a u srednjoj sam tako preživljavala satove kemije, fizike i matematike. Kada sam shvatila da želim upisati dizajn, a mislim da je to bio kraj trećeg srednje, ozbiljno sam se primila učenja o crtanju. A ovo što radim danas sam krenula razvijati prije tri godine, tražeći nekakav vlastiti izričaj i priče. Ruku sam s vremenom izdresirala, a što se tiče mozga... mozak na pašu!
 
Među tvojim ilustracijama, zamjetili smo jednog simpatičnog bradatog lika glave pune mašte. Je li on stvaran lik ili netko za kog bi voljela da je stvaran? Jesu li tvoji likovi uglavnom stvarni ili izmišljeni?

Većina likova je izmišljena. Puno mi je draže izmišljati, iako me i stvarnost svakodnevno inspirira. U tim slučajevima nastaju brzinske črkče koje volim nazivati umovinama, a ljudi ih vole jer se s njima poistovjećuju.
Što se tiče bradonje... Nemam pojma! Uopće se ne mogu sjetiti kada sam prvi put nacrtala bradonju i zašto je došlo do ponavljanja istog ili sličnog lika. Možda se radi o utjecaju Gandalfa, Dumbledorea, Regoča, sv. Nikole i Djeda Mraza?  Nekako mi je s vremenom postao blizak i drag, takav čaroban i topao pa ga vodim u svjetove koji su meni nemogući. A onda sam se zaljubila u bradatog dečka pa sad svi misle da sam opsjednuta njime. Ali nisam. Bar ne toliko. Možda malo.

Što to ima u brkovima i bradama?
​
Ulješure, gradovi, sunce, kišobrani, drveće i cvijeće, oblaci i kiša, zaljubljeni ljudi, papirnati brodovi, sigurne ruke... A sad sam se sjetila da bih, kad sam bila mala, uperila prstom u muškarca s brkovima i vikala Kaj to?!  Nikako mi nije bilo jasno kakav je to čudan ukras pod nosom.

---

---

Tvoji su crteži puni linija i detalja, koliko ti treba za jedan takav? Izgubiš li ponekad živce pri izradi?

Ovisi. Nekad se zatvorim tih nekoliko sati i radim dok ne završim, a nekad razvučem crtež na par dana pa svaki dan radim po malo. Iako mi je prva opcija puno draža jer tako zaboravim na vrijeme. Živce inače crtanjem smirujem, što je više detalja, to se više udubim i izgubim u tome. Ali kad treba crtati nešto što mi se neda, a moram, onda kupim puno čokolade za smirenje u kritičnim trenucima.

A kakve ilustracije više voliš stvarati, crno bijele ili u boji?

U početku sam radila samo crno bijelo, ali sada dodajem i koloristički akcent. Igram se, kako mi dođe, nema pravila.

Nismo uspjeli naletjeti na deLIKAtesa sendviče, no znamo da si pakiranje za iste ilustrirala upravo ti. Kako je došlo do takve suradnje? Jesi li kao plaću dobila životnu zalihu sendviča?

Niti ja nisam uspjela naletiti na deLIKAtesa sendviče! Tužna je to istina, ali ih još uvijek nisam probala. Do suradnje je došlo zahvaljujući kolegi Antoniu Karači koji je radio dizajn naljepnica pa me zamolio da nacrtam nekog simpatičnog lika. Uputio me u priču o Matijeviću, samoprozvanom najjačem čovjeku na svijetu, i tako je nastao još jedan brko. 

---

---

Donirala si novac od svojih ilustracija skloništu za pse. Što te potaklo na to? Je li to za sve one vesele pse s tvojih radova?

Sasvim sam slučajno, skrolajući fejsom ujutro dok još pokušavam shvatiti da sam budna, vidjela članak o azilu iz Čakovca i njihovoj teškoj situaciji. Velik sam ljubitelj životinja, pogotovo pasa, i divim se svima koji su posvetili život spašavanju istih. U tom sam trenutku imala nešto viška vremena i odlučila im pomoći kako znam i umijem – crtanjem. Pošto odrastam uz pse cijeli život, nije mi bilo teško smisliti ilustracije u kojima će se svaki pasoljubac pronaći. Prikupljeni iznos je bio neočekivano, i više nego ugodno iznenađenje i meni i ljudima iz azila koji su bili jako zahvalni. To je bio super osjećaj.
 
Još jedan projekt koji si ostvarila jest onaj za udrugu CESI. Pričaj nam o tome.
​
Za taj posao zahvale idu Renatu Pongracu koji me pronašao i zaposlio. To je bila super glatka i ugodna suradnja. Volim raditi za ljude koji znaju kako radim i daju mi potpunu slobodu. Takvih je projekata uglavnom manje nego više (to se valjda mijenja s vremenom) pa u istima baš uživam. Ilustraciju Poslije kiše, feminizam htjela sam odmaknuti od  stereotipnih pogleda na feminizam. I onda su ju tiskali na kišobrane!  

---

---

Pa s obzirom na sve suradnje, kakav je osjećaj vidjeti nešto svoje otisnuto i  u uporabi na svakodnevnim predmetima poput kišobrana, majica ili čak tetovaža na drugim ljudima? Posjeduje li tvoja majka sve takve predmete i puca od ponosa svaki put kad ih dobije priliku nositi?

Meni je to jako neobično. Neki dan sam ušla u Prosvjetu i vidjela Acro rokovnik sa svojom ilustracijom i sva sam se zbunila i iznenadila! Razveseli me to i veseli me pomisao da se ljudima ilustracije sviđaju, da ih žele kupiti, pokazati i čuvati. A to da ih žele imati na koži, zauvijek, e to je najslađi poljubac u ego.
Kao što sam već rekla, mama sve čuva još od mojih malih nogu i mora dobiti primjerak svega što napravim. Tata to ipak radi malo suptilnije, s velikim smješkom i potvrdnim kimanjem. A izazov je jednog dana i njih nagovoriti na tetoviranje. He. He.
 
Gdje se takvi predmeti i tvoje ilustracije mogu nabaviti?
​
Stvari koje sam radila za udruge, festivale ili firme mogu se nabaviti preko njih. Za sve ostalo, dizajn tetovaža, ilustraciju po narudžbi, crtanje po torbama ili majicama me ljudi kontaktiraju preko FB stranice.

Koliko izložbi si imala do sad i imaš li još koju u planu?

Paaaaa, izlagala sam više puta u sklupu Dana D i Tjedna dizajna s još puno umjetnika, dizajnera, prijatelja i kolega. Sudjelovala sam i u grupnoj izložbi kalendara Some Other New Year, Corporeal Geometricsa, i na putujućoj izložbi Format mali u Srbiji. Prvu samostalnu izložbu sam imala prošle godine na Legendfestu, u starom dvorcu u Lukavcu, jer sam radila ilustraciju za istoimeni festival.  To je bila velika čast i lijepo iskustvo jer je u velikoj dvorani, do moje male, bila izložba Zdenka Bašića! Matija Mamuča me pozvao i na svoj super artcoustic pa sam izlagala i u Ksetu, a i ekipa revije Kratki na brzinu je na svojim zidovima pronašla mjesto za moje printeve. Zahvalna sam svima koji su mi omogućili grupna i samostalna izlaganja, takve akcije me jako motiviraju. U ožujku ove godine, sudjelujem na izložbi Crno kroz prizmu, studentata povijesti umjetnosti s Filozofskog fakulteta, u kući arhitekture Oris, a u travnju se sprema još jedna samostalna izložbica.

---

---

FB stranica: Hana
Fotke: Hana Tintor