Duje Kodžoman

Tako mlad, a već toliko uspješan! Ovo je najbolji način za opisati Duju Kodžomana, studenta modnog dizajna rodom iz Šibenika s trenutnom zagrebačkom adresom. Moda možda nije najvažnija stvar na svijetu, ali Duje nam je kroz razgovor dao do znanja da bavljenje i razmišljanje o njoj nije banalan proces. Iako za sebe kaže da se danas još prvenstveno doživljava kao student – projekti, natječaji i izložbe koje ima iza sebe jasan su znak da od njega trebamo još puno toga očekivati, i to ne samo na području modnog dizajna... Čime se još bavi, o fakultetu, motivaciji te kako su mu radovi dospjeli do talijanskog Voguea, ispričao nam je sve redom.

---

---

 Bi li za sebe rekao da si perfekcionist?

Ne bih rekao da težim perfekcionizmu i izvrsnosti u smislu savršenstva, maksimalnog učinka i nepogrešivosti, ali je zasigurno riječ o kvalitetama koje cijenim kako u vlastitom, tako i u radu drugih ljudi. Definitivno sam pobornik određenog stupnja zahtjeva prema sebi i okolini, ali sam mišljenja da ti zahtjevi ne bi trebali biti u suprotnosti s ljudskom prirodom u smislu povremenih pogrešaka i nesavršenstva. Perfekcionizam je prenapuhan, nije mi jasno zašto mu ljudi toliko teže s obzirom da je riječ o anksioznom problemu.

Kako sam sebe motiviraš?

Čak niti u djetinjstvu, a naročito sada, nikad nisam imao problema s motivacijom. Mislim da je glavni razlog tome činjenica da sam oduvijek bio iznimno decidiran u vlastitim stavovima i željama. Odrastanjem su se te želje u smislu motivatora mijenjale – od poticaja okoline do materijalne nagrade. Sad sam u periodu za koji bih rekao da mi je motivator želja da maksimiziram vlastiti potencijal, odnosno afirmiram sebe kao osobu.

Smatraš li se prvenstveno modnim dizajnerom ili ilustratorom? Je li ti to uopće važno?

​ Nikada sam sebe nisam „etiketirao“ kao ilustratora, ali velika mi je želja steći formalno znanje na tom području tako da bi jednog dana taj naziv uz moje ime uistinu bio opravdan. S druge strane, s obzirom da sam završio preddiplomski studij modnog dizajna pri Tekstilno-tehnološkom fakultetu mnogo bih se lakše mogao nazvati modnim dizajnerom, iako mi se čak i to čini pomalo tendenciozno. U ovom trenutku bih se nazvao studentom.

---

---

Jako si mlad, a već iza sebe imaš dosta uspješnih izlaganja što se tiče mode, a i vezano uz ilustracije. Što je to što te na neki način izdvaja iz mase?

Jako mi je teško odgovoriti na to pitanje, ali volim vjerovati da se približavam prepoznatljivom „rukopisu“ kako na polju ilustracije, tako i u modnom dizajnu. Moja platna uža publika već prepoznaje jer sam sklon poetici dječjeg crteža, redukcionizmu boja i popratnim porukama u vidu citata. A u modnom dizajnu pokazujem sklonost netekstilnim materijalima koji nadilaze granice nosivosti i podrazumijevaju istraživanje. Tako sam do sada u svojim projektima koristio aluminij, poliestersku smolu, plexiglass...

Kako bi opisao svoj stil odijevanja? Znači li ti odjeća puno kod procjenjivanja ljudi?

Moj stil odijevanja uvjetovan je bianualnim novitetima iz modnog svijeta. Tko god priča o stilu nastojeći ga odvojiti od mode živi u zabludi jer moda sustavno radi na iskorjenjivanju stila namećući trendove kojima smo svi podložni. Većina odjevnih komada u mom ormaru je crne boje i pomalo neobičnih i pomaknutih krojeva, a posebnu pažnju i važnost pridajem obući. Živimo u društvu u kojem odjeća i vanjski izgled čine važan segment u komunikaciji među ljudima. Taj vid komunikacije je površan, ali mislim da nije zanemariv.

---

---

Na koju si izložbu ili rad do sada najponosniji i zašto?

Svoje sam radove do sada izlagao na dvije samostalne i 15 skupnih izložbi u renomiranim galerijskim prostorima, a posljednja od njih je u inozemstvu – u Piranu u Sloveniji i trenutno je aktualna. Ipak, ako bih trebao izdvojiti neku izložbu, to bi bila moja prva samostalna izložba u Šibeniku, uz koju imam lijepe asocijacije, vjerojatno upravo zbog toga što posjeduje primat.

Prošle si godine ušao u finale natječaja namijenjenog mladim dizajnerima, dobio si priliku za predstavljanje svoje prve samostalne revije, kakve su bile reakcije?

Natječaj za mlade dizajnere Lift by Perwoll bio je moj prvi susret s modnim dizajnom i iz sadašnje perspektive okarakterizirao bih ga debitantskim. Njemu je uslijedio značajno uspješniji projekt s kojim sam aplicirao na međunarodni natječaj za modne dizajnere International Talent Support koji je rezultirao time da su fotografije outfita nastalog na prvoj godini diplomskog studija pod mentorstvom Jasminke Končić objavljene u talijanskom Vogueu.

Misliš li da u Hrvatskoj ima dovoljno takvih natječaja i prilika koje mladima omogućavaju da se predstave široj publici, a mogu poslužiti i kao odskočna daska?

Mislim da je od kvantitete mnogo veći problem kvaliteta domaćih natječaja za mlade modne dizajnere i onoga što ti natječaji pružaju sudionicima. Iako sam pobornik što češćeg prijavljivanja na natječaje kao jedinog načina prodiranja u sfere zanimanja o kojima govorimo, mislim da ipak treba posjedovati određenu dozu selektivizma prilikom prijave. U tom smislu, prednost dajem međunarodnim natječajima spram domaćih.

---

---

Na čemu trenutno radiš? Gdje ćemo u bliskoj budućnosti moći vidjeti  tvoje nove radove?

Ovogodišnja semestralna tema na kolegiju modnog dizajna je hortifashion tj. inspiracija hortikulturom u modnom dizajnu, a čitav projekt je u procesu nastanka. U 2016. godini imam nekoliko izložbi uvrštenih u programe galerija u Šibeniku i u Zagrebu tako da su to prilike da publika vidi moje radove, kako iz područja modnog dizajna, tako i ilustracije. Nastojim balansirati između ta dva područja s obzirom da me podjednako zanimaju, pa mi je kompromis u vidu zanemarivanja jednoga od to dvoje u potpunosti neprihvatljiv.

Stvaranje modne kolekcije je kreativan, zahtjevan, ali pretpostavljamo i stresan proces. Kako ti tome pristupaš - isplaniraš li svaki detalj unaprijed ili se predomišljaš i mijenjaš ideje tijekom rada?

Čini mi se licemjernim pričati o procesu stvaranja na temelju par realiziranih outfita, ali poučen tim malobrojnim primjerima mogu konstatirati da moj proces stvaranja započinje introspekcijom, dakako u smislu opažanja vlastitih psihičkih procesa u odnosu na zadanu temu ili problemski zadatak. Tomu, logično, slijedi dugotrajan proces istraživanja koji podrazumijeva analizu karaktera materijala, njegove korelacije spram tijela, i najvažnije neprestane korekcije. Jer tijelo je upravo prostor za eksperiment, a ne konačne odluke. Svaki pokušaj detaljnog planiranja osuđen je na propast. Ne kažem da je planiranje loše ali primat ipak dajem istraživanju, proučavanju i kombiniranju, jer to je moda – medij koji zahtijeva promišljanje i istraživanje. 

---

---

Student si Tekstilno-tehnološkog fakulteta, što bi savjetovao budućim studentima modnog dizajna, isplati li se upisivati taj faks, kako steći iskustvo u praktičnom dijelu?

Ne bih želio umanjivati vrijednost Tekstilno-tehnološkog fakulteta kao jedine institucije koja pruža znanje o modnom dizajnu, a s druge strane, bilo bi iluzorno pričati o savršenom ustroju. Istinski vjerujem da naše znanje kreće od želje, i utoliko podrazumijeva potrebu za spomenutim istraživanjem, a poanta je da ono što saznamo i otkrijemo na najbolji mogući način primijenimo na vlastiti rad. Na fakultet treba gledati kao na „platformu“ koja svima daje jednako, a upravo je to situacija s TTF-om. U konačnici nas razlikuje tek ono što otkrijemo i naučimo samostalno.

Da sutra dobiješ priliku izabrati za suradnju nekog od svjetski poznatih dizajnera/dizajnerica, tko bi to bio?

Moj izbor bi se sveo na dvojbu između Husseina Chalayana i Iris van Herpen. Iako u izričaju gotovo pa dijametralno različiti ovo dvoje dizajnera povezuje eksperimentiranje s neobičnim materijalima. Rekao bih da je riječ o dvojcu koji istinski promišlja modu. Zanima me taj eksperimentalni vid mode, iako sam svjestan činjenice da ću s vremenom trebati početi raditi svakodnevne odjevne predmete koji su nosivi, ako zbog ničeg drugog onda zbog vlastite egzistencije.

---

---

Fotke, ilustracije i FB stranica: Duje Kodžoman