Abandoned Croatia

Na Facebook stranici broji više od osam tisuća fanova stoga nas ne bi iznenadilo da ste i vi već naletjeli na zanimljivu ideju Nele Laptoš pod nazivom Abandoned Croatia. Nela ima 24 godine, studentica je diplomskog studija informacijskih i komunikacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu, a njezin hobi je fotografiranje napuštenih objekata diljem Hrvatske. Zvuči zanimljivo, zar ne?

---

---

Baviš se fotografiranjem napuštenih mjesta i objekata u Hrvatskoj, poznaješ li možda neke slične ideje i projekte iz inozemstva?

Fotografiranje napuštenih objekata raširen je hobi diljem svijeta. Svaki taj objekt priča je za sebe, prekrasne arhitekture čekaju oporavak i bolje dane. Bilo kroz društveno narušavanje, financijske krize ili jednostavno zbog zanemarivanja, svijet je pun napuštenih objekata, a tako i ljudi koji imaju sličnu strast kao i ja.

Prema Facebook stranici vidimo da je stranica započela s radom 2013. godine, znaš li barem otprilike broj mjesta koja si posjetila i zabilježila?

Ovih hobijem bavila sam se puno prije nego što postoji Facebook stranica. Nisam ih nikada pokušala prebrojati, to je sigurno. Mogu reći da svaki put kada kročim u neki dio grada gdje do sada nisam bila, otkrijem nešto novo. 

Što te u istraživanjima najviše fasciniralo, što najviše pamtiš?

Teško je izdvojiti jednu stvar. Prekrasni dvorci, ljetnikovci, nekada luksuzni hoteli, privatne kuće kao vremenske kapsule, svako to mjesto je posebno. Privatne kuće prepune su priča koje možeš iz njih iščitati. Nailazim na mnogo stvari koje su u današnje vrijeme potpuno zaboravljene ili zamijenjene novim tehnologijama, kao da ste u ušli u svojevrstan muzej. Zvuk gramofonskih ploča koji je zamijenila tišina, čajnik u kojem je majka svako jutro pripremala čaj prekrila je prašina. Obitelj je iznenada napustila dom, što će se dogoditi s tim stvarima, s cijelim prostorom? I dalje se sunčeve zrake probijaju kroz prozorsko okno, baš kao i prvoga dana, ali sada dajući sasvim drugu sliku; prašina, paučina, pukotine. Nitko više ne iskače iz kreveta niti se spušta stepenicama na doručak, nema više dječjih koraka. Miris toplog čaja nije se godinama širio prostorijom. Sve te stvari, stoje u istoj poziciji kako su i ostavljene prije pola stoljeća, netaknuto od strane čovjeka, samo mijenjane od strane prirode na poseban način. Priroda će uvijek imati utjecaj nad zaboravljenim prostorima koja joj postaju inspiracija, a kasnije su ta mjesta inspiracija meni. Spajanjem arhitekture i tih prostora s prirodom, kao da priroda uzima dio po dio onoga što je nekada bilo njeno. Sve će to stajati u tišini dok ne dođe netko kome taj prostor može ispričati priču. 

---

---

Posjećivanje uništenih i napuštenih lokacija koje su nekada bile naseljene i žive može biti dosta tužno, kakav osjećaj prevladava u tebi kada posjetiš neki takav objekt?

Postoji jedan osjećaj koji krije cijelu paletu drugih: uzbuđenje, sreća, tuga, strah, teško je to uopće opisati. Osjećaj tuge prisutan je u mnogim ruševinama, ta tuga dolazi od samih mjesta, pukotine na zidovima, razbijena stakla, rupe u podovima, izblijedjele fotografije. Sve to podsjeća na prolaznost vremena, da smo i mi sami prolazna bića i da je to sve dio prirodnog ciklusa: rađanja, rasta, razvijanja i propadanja. Prihvatila sam da je to prirodni proces stvari, nezaustavljivo izmjenjivanje života i smrti. Gdje mnogi vide samo ruševine, ja vidim elegantnu prolaznost i težinu vremena. Zapravo dokumentiram posljednje trenutke tog objekta jer možda ga uskoro neće biti. Sve stvari su prolazne i u toj prolaznosti je fascinacija, godine netaknutog sklada koji krije ljepotu. Zadovoljstvo je posjetiti objekte u koje se većina ljudi ne usudi zaći, nikada ne znam na što ću tamo naići, osjećaj je neopisiv. Kada posjetite neki objekt i naučite nešto o njegovoj povijesti, na neki način se vežete za njega. 

Koji je cilj ovog projekta, kako želiš utjecati na ljude, tj. publiku koja te prati?

Stranica je napravljena kao pokušaj da se sva ta zanemarena mjesta još koji tren zadrže na životu prije nego što nestanu zauvijek. Tu je velik broj objekata kojima smo se nekada ponosili, koji su ispisali našu povijest, a sada leže u ruševinama. Želim udahnuti život u zaboravljena povijesna mjesta, probuditi stare priče i uspomene koje hlape pod težinom vremena, pronaći ljepotu i smisao u njihovoj propasti. Želi da ih ljudi vide u drugačijem svijetlu, kao nešto jače i ljepše od puste ruševine, mjesta s pričom. Svako takvo mjesto u potpunosti upoznate tek kada znate njegovu povijest, i to ne samo povijest koju pronalazimo u knjigama o bogatima i slavnima, nego i onu drugu, neispričana povijesti običnih ljudi. Pokušavam tu drugu povijest približiti ljudima, ali i ukazati na sadašnjost, na trenutno stanje. Vrlo je zanimljivo kada mi ljudi pišu prisjećajući se nekih uspomena, kako su nekoć objedovali u nekom sada napuštenom restoranu, boravili u hotelu ili radili u nekoj tvornici itd. Sve te priče ostavljaju snažan dojam, te daju dodatnu dimenziju cijeloj ovoj priči. U Hrvatskoj se nalazi više od stotinjak dvoraca koji su potpuno zanemareni. Također, mnogi dubrovački ljetnikovci primjer su kulturnog blaga koje je prepušteno vremenu. Sva ta mjesta prepuna su pitanja, kao da čekaju nekoga da pronađe odgovore, ali i adekvatna rješenja za njihovu obnovu, a to vrijeme između je ono što bilježim.

---

---

Kako biraš mjesta koja ćeš posjetiti, nekako se unaprijed informiraš, dobiješ preporuku ili voliš zalutati?

Prilikom posjete određenom gradu, već unaprijed znam za neke lokacije, ali redovito neplanirano otkrijem i nova mjesta. Puno istražujem, nalazim u knjigama, na Internetu, a često se i ljudi jave s nekom lokacijom za koju bi bilo vrlo teško saznati. Proučavam arhitektonsku i povijesnu literaturu kako bih bolje razumjela što se događalo na tom području te me to često navede na trag.
 
Je li te ikada bilo strah, jesi doživjela neke neočekivane situacije ili prizore?

Ovakva istraživanja sa sobom nose mnoge opasnosti i rizike, velik broj lokacija koje sam posjetila gotovo da se ne uruše. Pokušavam se ne igrati sa sudbinom pa ako je stvarno opasno, udaljit ću se s lokacije. Do sada nisam imala nekih neugodnih iskustava, uvijek sam na oprezu koliko god je to moguće i nikada ne idem sama.
 
Ljudi su znatiželjni i traže da im otkrijete gdje se nalazi objekt s fotografije, no vi tu informaciju često radije zadržavate za sebe, koji je glavni razlog?

Mnoge su građevine vandalizirane i izgubile svoju ljepotu zbog pojedinaca kojima uništavanje predstavlja zabavu, što je i razlog zašto neke lokacije ne želim javno otkrivati. Obično se radi o manjim privatnim lokacijama koja vrlo lako postanu meta vandala, a u cilju mi je zaštititi objekt od daljnjeg devastiranja. 

---

---

Facebook stranica: Abandoned Croatia
Fotke: Nela Laptoš