PlastikArt Handmade

Sanja obožava ručni rad i najsretnija je kada iz sasvim običnih predmeta koje ni ne primjećujemo oko nas stvori nešto novo i lijepo, predmet koji će nekoga usrećiti. I ne sam to, ona u biti reciklira stare boce, najlon, limenke, stare vinil ploče, tkaninu.. sve što joj dođe pod ruku i zatim izrađuje nakit, lutkice, odjeću... I ono najvažnije,  time šalje sjajnu poruku i primjer nama ostalima. O svom hobiju nam je veselo ispričala ono najbitnije, ali ubacili smo u razgovor još i dosta drugih zanimljivih stvari, najbolje da sami provjerite. 

---

---

Kada je izrađena prva reciklirana stvarčica – sjećaš li se od čega je bila, koliko ti je trebalo vremena? Kako je zapravo sve to krenulo?

Da nisam neki dan ( kao da sam znala) našla sliku možda i ne bi znala odgovoriti točno na ovo pitanje…Bilo je to prije 20godina. Od vreća za smeće radila sam sestri haljinu za maškare. Sjećam se da mi je trebalo oko 3 dana i da sam se poprilično namučila, bila je to mermaid style haljina s mnoštvom nabora i veo… prava mala, crna vjenčanica.  Sjećam se da sam je šivala, ljepila, hvatala klamaricom, svega je tu bilo. Kako bi je sestra probala ona bi popucale pa bi se ja mučila s popravcima. No, na kraju je ispala super, čvrsta i postojana.  Oduvijek sam zapravo nastojala iskoristi sve što nađem kod ili oko kuće, radila čestitke, poklone za bližnje, ukrasne predmete, sve i svašta….Tokom godina radila sam mnogo toga. Slikala, radila aranžmane od suhog i umjetnog cvijeća, nakit od fimo mase, perlica, šivala, ali sve me to kratko držalo. Ja zapravo volim isprobavati i učiti nove stvari, kako obrađivati i oblikovati materijale a, ima li za to što bolje za to od recikliranja – stvarati nešto novo od već iskorištenih stvari. S ovim što i kako to danas radim sam počela prije negdje tri godine i oduševljena sam. Stalno novi izazovi, nove ideje…. U ovom novom „ ciklusu“ prve stari su bile za Božić 2013. Bile su to lutkice za kćer i nećakinju od stare odjeće te kuglice za bor od plastičnih boca. Nakon toga me stalno vuklo još i još i ne planiram stati!

Koje materijale sve koristiš? Ima li neki totalno neobični, tj. neočekivani materijal kojeg pretvaraš u novo remek - djelo?

Recimo da koristim sve što mi padne pod ruku. Ima tu svega. Plastičnih boca i razne plastične ambalaže ( sokovi, šamponi, deterdžent, sladoledi, jogurti….), limenke, konzerve, pl. vrećice za smeće i kupovinu, cd-i,dvd-ovi, stare vinil ploče, traperice i razne druge tkanine, gumbi, kamenčići, drvca… neznam više ni sama. To je osnova, naravno tu su još i neizostavna žica ( zbog alergija koristim stainless steel), perlice, ljepilo i boje  - da bi se sve to moglo i sastaviti.  Neobičani neuobičajen materijal?! – to mi je vrlo teško komentirati i razjasniti.Osobno, nista ne smatram neupotrebljivim. Većina stvari se može obraditi i prenamijeniti. Evo npr., jučer sam u šetnji s kćeri naišla na stablo hrasta i pobrala punu vrečicu onih smeđih kuglica (priznajem da neznam točan naziv jer je to i nebitno) i sad jedva čekam krenuti na „posao“. U glavi se roje stotine ideja, što će iz toga ispasti vidjet ćemo…

---

---

Znaš li odmah čim vidiš materijale što bi s njima ili kreneš sa stvaranjem pa te ono nekuda ponese?

Kad uživaš u onome što radiš ideje nisu problem. A kad radiš s materijalima s kojima ja radim, koji su stalno prisutni oko tebe, može se reći da kad god sto vidim mislim kako to obraditi.  Da se razumijemo, ja nisam izmislila „toplu vodu“. Brojni su ljudi u svijetu koji se bave ovakvim stvarima. Razne se stvari mogu vidjeti na internetu, društvenim mrežama, blogovima i na taj se način može naučiti kako oblikovati materijale. Ja osobno ne volim kopirati druge, ali dogodi se da napravim slične stvari. Osobno, najviše volim da me materijal sam vodi. Krenem s nekakvom okvirnom idejom, a materijal, način na koji se ponaša prilikom obrade odradi ostalo. Ja volim stvarati i oblikovati, uživam u procesu izrade a krajnji proizvod je nagrada za uložen trud.

Pomaže li ti još netko u radu?

Za sada sve radim sama. Pokušavam nagovoriti sestru da se i ona okuša, ali za sada je uglavnom zainteresirana samo za prezentaciju- Ona mi je, a uvijek je i bila, osoba koja testira sve moje proizvode.

Jesi li u otpadu koji puta znala naći nešto što si sačuvala bez da si to reciklirala?

​Vrlo rijetko. Prije ću nešto što je u dobrom stanju i funkcionalno prepraviti i prenamijeniti. Eventualno su to neke manje stvarčice koje se bez ikakve obrade i dorade mogu ukomponirati u nešto novo.

---

---

Donose li ti prijatelji, poznanici, ljudi koji znaju što radiš, sami svoje stvari sa željom da od toga stvoriš nešto novo?

Ima i toga, naravno. Ili mi pokažu slike onoga što bi htjeli pa ja napravim nešto slično, s materijalima kojim radim,  ili kažu npr. trebalo bi mi nešto te i te boje pa kako ispadne. Tako su npr.nastale i dvije lutke za izlog koje sam od folije za omatanje radila frendici. Ona je pričala kako planira za svoju trgovinu kupiti lutke, ali su joj trenutno preskupe. Ja sam se doma malo poigrala i za sada napravila dvije. Možda bude i još koja. 

​Obraćaš li ti pažnju na reciklirane predmete, odjeću, nakit? Je li ti važnije kako nešto izgleda ili više pažnje pridaješ ekološkoj učinkovitosti?

S obzirom ma to čime se bavim, naravno da ću prvo primijetiti neke stvari koje su napravljene od recikliranih materijala. No, moram priznati da mi to nije najbitnije. Estetski aspekt je ipak presudan. Ono što mi  se ne sviđa – ne sviđa mi se, nebitno je od čega je napravljeno. Osoba sam koja voli ono što „iskače“ iz monotonije mase i sveprisutnog copy-paste stila kojeg njeguje većina populacije. Nisam podložna trendovima i nebitno mi je sto je trenutno u modi. Ako mi se nešto sviđa, sasvim mi je svejedno jeli kupljeno na placu, second hand- u ( koje obožavam) ili u najpopularnijem maloprodajnom lancu trgovina. Najvažnije je da se ono što nosimo sviđa nama samima i naravno da to znamo i nositi. Estetika je u oku promatrača. Suludo bi bilo da se svima sviđa isto, bio bi to poprilično dosadan svijet. Jako volim hand made stvari (pa makar to bilo najjednostavnije nizanje gotovih made in China perlica) jer je u njih utkan dio onoga koji ih izrađuje kao i onoga tko ga nosi.

---

---

S čime se baviš osim recikliranjem, što radiš kada ne stvaraš nove stvari?

Na moju sreću, zahvaljujući suprugu koji radi po cijele dane, trenutno si mogu dopustiti da sam nezaposlena. Da nije tako, vjerojatno bih puno manje izrađivala. Kad nešto radim, volim se tome u potpunosti predati. Često se znam našaliti da sad kad ne radim - „radim“ više nego ikad ali u tome i neizmjerno uživam.  Recimo da sam domaćica, imam kćer od 3i pol godine i s njom guštam po cijele dane. Živimo na relaciji Zadar - Šibenik i kad obaveze dopuste volimo putovati, roštiljati i zabavljati se s ekipom i obitelji. Jednostavno uživati. Prije na motoru, a sada kad nas je troje, na četiri kotača. Sjednemo pa gdje nas put odnese. Nisu to neke velike relacije, volimo istraživati skrivene ljepote Hrvatske. 

Gdje čuvaš izrađene radove i kako ljudi mogu doći do njih i kupiti ih?

Jako malo toga „čuvam". Većina stvari koje sam izradila je pronašla novi dom.  Najčešće poklanjam, nešto i prodam, a ako se sjetim ponešto i uslikam te objavim na Facebook – u i Pinterestu.  Nema smisla izrađivati ako će kod mene doma „skupljati prašinu“. Najdraže mi je kad sve ode – onda me to tjera na izradu novoga. Ako se kome što sviđa, mogu me kontaktirati preko Facebooka, najčešće, izabrati sto žele i ja, ako nije kod mene, napravim isto ili slično. Po želji. Trenutno sam u procesu „ ozakonjenja“ tako da će se moći kupiti i u ponekoj trgovini, suvenirnici, no za sada je prerano o tome govoriti. Vidit ćemo što će još od toga biti. Želja mi je jednog dana imatiprostor prodajnog i izložbenog karaktera u kojem bi održavala i radionice za one koji žele naučiti raditi stvari poput mojih. Razmišljala sam i o  blogu, no iskreno, to bi mi oduzelo previše vremena. Ja radije izrađujem. S vremena na vrijeme bude tu i koja radionica u školama, udrugama, gdje god me pozovu... najčešće za Dan planeta Zemlje.

Kako komentiraš recikliranje u našem društvu? Jesmo li osvijestili taj dio u našem ponašanju i brizi o okolišu?

Iskreno, smatram da recikliranja u našoj lijepoj maloj zemlji i nema ( osim onih što skupljaju boce po kontejnerima. Jedini je pomak napravljen kad je uvedena povratna naknada za plastičnu ambalažu. A ne bi bilo ni toga da se ne dobije koja kuna. Još puno vremena treba proći da to postane navika i uobičajena stvar. Daleko smo mi od toga…. Evo, samo jedan primjer kako ljudi kod nas razmišljaju.  Ne mali broj puta dobila sam dobronamjerne savjete od pojedinaca da ne govorim od čega izrađujem rukotvorine. Meni je to suludo. Ja želim da ljudi znaju od čega je. To je poanta svega. Neka vide da ne treba gomilati otpad stalnim kupovanje novoga. Većina se stvari da prenamijeniti. Ima li lijepše stvari i većeg zadovoljstva od toga da svojim rukama izradiš nešto što ti je potrebno a, da pri tome ne potrošiš puno novca i ne stvaraš dodatni otpad. Potrebno je samo malo volje, želje i vremena!