Kasandra i Zvonimir sebe su opisali kao modne entuzijaste zalutale u tradicionalnu hrvatsku kuhinju. Žive u Zagrebu, a kuhaju po cijeloj Hrvatskoj. Vizažistica i modni fotograf odrasli su na pravoj domaćoj kuhinji, a upravo je ona glavna tema njihovog projekta. Kroz divne Zvonimirove fotografije kakve se zbilja ne viđaju svaki dan i odlične Kasandrine recepte, vode nas na gastronomsko putovanje Lijepom našom. Kada posjetite njihov blog, poželjet ćete ih i sami ugostiti. Slinjenje može započeti! ,U moru food blogova, vaš je poprilično inovativan. Kako stoji u opisu na vašoj Facebook stranici, vodite nas na putovanje hrvatskom gastronomskom baštinom. Od kuda dolazi ideja? Tko je genijalac koji je osmislio ovo odlično ime? Voljeli bi ispričati priču vezanu uz ideju, ali iskreno, nema je. Kasandra voli gastronomiju, a Zvonimir je potaknuo razgovor o pokretanju bloga. Dugo se očito kuhalo, a spontano je pala odluka na hrvatsku gastronomsku baštinu. Smatramo da je premalo zastupljena u trenutnim kulinarskim trendovima i osobno smo skloni upravo tome. Ime je nastalo u pet minuta, krenuli od spooning završili na forking i, zbog dvosmislenosti, dodali Croatia. Svidjelo nam se i ostalo je. Forking Croatia/ Vilicom kroz Hrvatsku. Dvoje vas je, Kasandra kuha, a Zvonimir fotka. Dođe li ikad do zamjene uloga? Za sad uloge još nismo zamijenili ali bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi to izgledalo. Zvonimir bi vjerojatno bacio meso na roštilj, a Kasandra plakala jer je tako dobar komad mesa, ako ništa drugo, trebalo bolje izmarinirat i ne bi vidjela fotkati od suza. Možda za neki budući post probamo i tako, ha ha. Ovo nije vaš primarni posao, a blog i stranica zahtjeva puno truda, interakcije s ljudima i vremena, kako ste se podijelili oko tih ostalih zadataka? Oduzima li vam projekt više energije no što ste planirali ili vas, upravo suprotno, oslobađa stresa? Trenutno je blog Kasandrina zanimacija i neka vrsta škole kako to sve uopće funkcionira. Od samog bloga, pisanja postova do bavljenja društvenim mrežama. Ispalo je puno zahtjevnije nego što smo zapravo očekivali, ali ne žalimo se. Zabavno je i dalje. Dok Kasandra piše i bavi se receptima i kuhanjem, Zvonimir radi jako bitan dio posla. Fotke nose ovaj blog i one su ono što ga čini posebnim. Koje je Kasandrino, a koje Zvonimirovo najdraže jelo? Ako mislite van onoga što smo kuhali za blog, Zvonimir ne bi odbio bilo što pohano, a lokal patriotski bira zagrebački odrezak. Kasandri je jako teško odrediti najdraže jelo jer zaista voli mnogo toga, no kad god se zaželi domaće maminje kuhinje, kuha se pileći saft s pire krumpirom. Imate li neku najdražu ili najdražeg food blogera? Najdražu food stranicu? Definitivno top blog na kojeg smo naletjeli jest Local milk koji nas je osvojio divnim fotografijama i stilom. Iako moramo priznati da nismo previše upućeni u blogersku scenu, s Forking Croatia smo tek počeli pomalo gledati što zapravo drugi ljudi rade. Kasandra je trenutno fascinirana ChefSteps projektom iza kojeg stoje genijalci na području kulinarstva, videografije, dizajna i znanstvenog pristupa hrani i koji produciraju hipnotizirajuće videe s kojih je neopisivo teško maknuti pogled. S obzirom na velik broj blogova o hrani, je li se teško kod nas probiti na tu gastronomsku scenu? Što mislite o sceni food blogera u Hrvatskoj? Moramo prizati da o sceni food blogera u Hrvatskoj uopće nismo razmišljali i još uvijek ne razmišljamo. Ovo je samo jedan naš projekt koji nas iznimno veseli i za koji se nadamo da će potrajati. Realno, mi vodimo ovaj blog nepunih dva mjeseca. Pojma nemamo o sceni kod nas, ne znamo koja su mjerila ikakve uspješnosti i kako se probija na gastronomskoj sceni. Imamo dobar koncept koji ljude očito privlači i za sad primamo pohvale. Je li to dovoljno, ne znamo. Naše mjerilo jest da komuniciramo sa sve više ljudi, kuhamo skupa, razmijenjujemo recepte, družimo se. To je sve što smo od ovog projekta htjeli, da nas veseli i da tu i tamo razveselimo i druge finom hranom i veselim druženjem. Koje ste regije do sada prošli i koji vam je recept najdraži? Kako uopće birate regije? Koja vam se najviše svidjela ili se takvoj tek veselite? Za sad smo prošli svašta već, od Istre, Međimurja, Dalmacije. Zapravo ih biramo nasumično, ali nekako smo pokušali to sve posložiti po sezonama i kako su nam koje namirnice dostupne s obzirom na to da pokušavamo što više koristiti isključivo domaće i sa znanim nam porijeklom. Veselimo se jako ovom jesenskom periodu prema zimi jer je bogato finim stvarima i bit će tu puno recepata. Ne veselimo se toliko nekoj regiji koliko se veselimo nadolazećem kolinju koje je bilo bitan dio naše kulinarske prošlosti i dok se sad sve više gubi, mi imamo tu sreću da smo u prilici još uvijek sudjelovati u tom tradicijskom događanju koje okuplja ljude oko stola i hrane. Imate i pomoćnike iz pojedine regije, jesu li to ljudi koje od prije znate ili ste ih upoznali zahvaljujući blogu? Kako to funkcionira? Na samom početku ovog projekta, pozvali smo ljude da nam šalju recepte, upute nas što ne smijemo propustiti i što svakako moramo isprobati. Tako da smo i preko bloga upoznali neke ljude, raspitivali se kod ljudi za koje znamo da su iz mjesta u kojem se tradicionalno radi nešto, a sve više nam dolaze i pozivi u tuđe kuhinje da bi skuhali zajedno nešto. Tome se iznimno veselimo. Najslađe je ipak bilo pod Sljemenom nahraniti Dalmatince hobotnicom ispod peke. I bili su zadovoljni. Gdje rade najbolju hranu? Imate li neko najdraže mjesto gdje volite otići pojesti kada vam se ne da kuhati? Oboje se tu i tamo zaželimo burgera, i tada ne razmišljajući odlazimo u Papas na Tuškancu. Rasprave o tome tko ima najbolji burger u gradu ostavljamo drugima, mi smo nekako jednoglasno odlučili da će to biti naše mjesto. Odlično vam ide. Kasandra, prema onome što vidimo na divnim Zvonimirovim fotkama, odlično kuha, ponekad nam zamiriši čak i preko ekrana. Razmišljate li već sad o izdavanju kakve kuharice ili to ostavljate za neka bolja vremena? Nismo još razmišljali o kuharici, ali ostavimo i tu opciju otvorenom. I nama bi sad takva dobro došla dok tražimo recepte za neka manje poznata jela. P.S. Ukoliko netko zna što su čikmaši, neka nam se javi, ha ha. Može neka lijepa kulinarska mudrolija? Ono što se mi trudimo, preporučili bi i drugima. Nađite vremena tu i tamo, okupite najdraže i u kuhinji i za stolom, stvarajte skupa uspomene, i ručak usput. Uživajte u tome i zabavljajte se, to je onaj tajni sastojak koji daje hrani čaroliju.
0 Comments
|
Pročitajte još
Skinny Chick Travelling: Svijet je sjebano, ali lijepo mjesto kojeg želim istražiti koliko god mogu
Archives
November 2017
|