Mario Karlović

Mario Karlović jedan je od onih ljudi kojima je 24 sata u danu premalo za sve što želi i sve što radi. Sigurno znate takve ljude - ima ih! Njega smo uhvatili taman kada se spremao za turneju po Grčkoj pa je na putu do tamo uspio odgovoriti na nekoliko naših pitanja. Odrastao je na sceni - plesnoj, no počeo je i s pjevanjem, a danas uz najrjeđi muški glas koji ga krasi upisuje i solo pjevanje. Čini nam se da se šuška i o glumačkoj karijeri koja je već počela… 

---

---

Bok, Mario! Tebe viđamo na sve strane, tvoj instagram (https://www.instagram.com/mariokarlovic/) profil svaki dan donosi nešto drugo, čime se sve baviš i kako bi se nazvao da se moraš okarakterizirati s jednom riječi; pjevač, plesač, glumac? 

Sve u jednom, to bi bio nekako najspretniji odgovor. Kada se bavite folklorom, u ovom slučaju hrvatskim kao ja, nužno je da budete i pjevač i plesač. Naša tradicija bogata je plesom kao i pjesmama i to nije nimalo lak posao pogotovo kada se treba izvoditi istovremeno. Ja sam igrom slučaja postao i glumac. U mom kulturno umjetničkom društvu se nikada ne zna što te čeka. A instagram je samo mjesto na kojem volim dijeliti najznačajnije trenutke svog života sa prijateljima i pratiteljima moga rada kroz slike ili video zapise. Svaki novi pratitelj, komentar ili ”like” znači da se nekome sviđa to što radim a publika je ipak sastavni dio ove kao i svake grane umjetnosti.
 
Glumio si nedavno u predstavi u kazalištu Komedija, kako je došlo do toga?
 
Tako je. Naime, u moj kraj, u predivne Vukomeričke gorice, doselio je jedan umjetnik-akademski kipar, slikar, pjesnik, pisac Izvor Oreb sa svojom suprugom, također akademskom slikaricom, Emilijom Karlavaris. Jedno od brojnih njihovih zajedničkih književnih radova je i predstava “Prijatelji” koju su napisali na svom korčulanskom dijalektu. Kako dobar dio članova mog matičnog KUD-a “Vrhovje” dolazi iz mjesta Lučelnice, koje spada pod Općinu Pisarovina odakle dolazi naš dragi umjetnički par, načelnik općine predložio je našem KUD-u da se prihvati tog posla i krene u dramske vode. Dali su nam nimalo lak zadatak da prevedemo predstavu na naš kajkavski (turopoljski) dijalekt, a opet da zadržimo smisao, poruku i prvenstveno humor koji ta predstava nosi. Tako je nekolicina nas mukotrpno radila mjesecima na prijevodu da bi ta predstava konačno ugledala svjetlo dana na daskama društvenog doma Ivan Goran Kovačić u Pisarovini. Nakon samo dvije odigrane predstave pred prepunom dvoranom dobili smo poziv da odigramo predstavu u zagrebačkom kazalištu Komedija za koje se također tražila karta više. Nakon toga uslijedio je niz predstava na raznim manifestacijama kao i velik medijski interes za našu amatersku predstavu. Nadam se da je to tek početak našeg dramskog ostvarenja kao i suradnje sa gospodinom Orebom i gospođom Karlavaris.

---

---

Želiš li se nakon ovog iskustva više posvetiti glumi?
 
Na sceni sam od malih nogu, no ovakvo nešto je doživljaj za sebe. Nastupati u jednom od najeminentnijih kazališta u Zagrebu pred poznatim glumcima i pjevačima u publici poseban je izazov. Biti gost u mnogim televizijskim i radijskim emisijama, čitati o predstavi u brojnim člancima ispunjava te i daje poticaj za dalje. Sukladno tome moj odgovor na sljedeće pitanje je definitivno DA. Mislim da je ovo tek početak rada ove dramske skupine i da će biti još mnogo dramskih ostvarenja koje nestrpljivo čekam.
 
Što se tiče folklora, u njemu si od malih nogu, na svim si smotrama, nastupaš, pjevaš, folklor je i sve popularniji u društvu - jesi li zadovoljan svojim razvojem u folkloru i u plesnom smislu?
 
Folklor zauzima posebno mjesto u mom životu. Svaka proba, nastup, nova pjesma ili koreografija, svako novo oblačenje u narodnu nošnju za mene predstavlja novi izazov kojem se veselim. Drago mi je što iz dana u dan sve veći broj mladih prepoznaje tu umjetnost i okreće se čuvanju hrvatske kulture i baštine kroz pjesmu, ples i običaje. Ja sam svojim razvojem u folkloru izrazito zadovoljan. Folklor me razvio u pjevnom i plesnom smislu. Kroz probe više puta tjedno svatko tko ima imalo sluha i osjećaja za glazbu može samo još više razviti i svoju pjevnu kao i plesnu tehniku. Tako sam i ja. No što je najvažnije ovdje nisi sam, folklor te nauči kolegijalnosti. Cijeli ansambl ovisi o tebi koliko i ti o njemu. Zato mislim da je folklor najbolji put u formiranju jedne kvalitetne osobe pogotovo kada se počne odmalena. Mjesto gdje od malih nogu možeš puno naučiti i kasnije samo nadograđivati i upotpunjavati već naučeno. A nema ljepšeg učenja od onog kroz igru, ples i pjesmu. Na to sam posebno ponosan u svom životu.
 
Možeš li nešto malo više reći o svojim nastupima s folklorom i daljnjem planu? Želiš li ostati u njemu?
 
Nastupam stvarno puno, na brojnim manifestacijama po manjim mjestima, proštenjima, gostovanjima na koncertima drugih KUD-ova i ansambala po cijeloj Hrvatskoj, na gotovo svim manifestacijama u organizaciji Grada Zagreba, na profesionalnim koncertima u poznatim koncertnim dvoranama do inozemnih gostovanja. Smotre folklora su nama kao uklturno umjetničkom društvu glavni nastupi. Dosta ljudi folklor smatra “seljačkim” i dosadnim no nitko nije ni svjestan koliko se mi na svakom tom nastupu zabavljamo, koliko je lijepo promovirati svoj kraj pa i grad odnosno zemlju, na kojim mi to poznatim mjestima nastupamo poput KD Vatroslav Lisinski, HNK u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića itd. Gdje mnogi nikad nemaju priliku nastupati, ja sam dobio zahvaljujući folkloru. Kolika su medijska gostovanja u pitanju, koliko putujemo na međunarodne festivale. Prošao smo već pola svijeta, a tek sam počeo putovati.

Definitivno uz to sve, bio bih lud kada bih odustao. Moj daljnji plan je naravno još više napredovati kroz brojne radionice i škole. Možda jednoga dana, ako se odlučim za to, postanem i voditelj. Nikada se ne zna no za sada nastavljam sa pjesmom i plesom.

---

---

Znamo i da imaš jedan od najrjeđih muških glasova. Ideš li na sate pjevanja? Planiraš li se razviti u tome smjeru?
 
Ne želim pretjerivati sa lažnom skromnošću pa ću se složiti sa vama. Satove pjevanja sam pohađao na brojnim radionicama ali i kao sastavni dio svake probe folklora imao sam pjevanje. Nakon brojnih nagovaranja da odem školovati svoj glas konačno sam pristao i upisao 1. pripremni razred srednje glazbene škole Vatroslav Lisinski u Zagrebu smjer solo pjevanja. Pošto je to sada sasvim drugačiji način pjevanja, tko zna, možda se bacim i u operne vode. Šalu na stranu, mislim da ću tako samo napredovati u ovome što radim a možda se jednoga dana okušam i u samostalnim pjevačkim vodama.
 
 Stigneš li studirati u “slobodno vrijeme” i imaš li uopće slobodnog vremena?
 
Studiram španjolski jezik i književnost te južnoslavenske jezike (srpski i makedonski) sa pripadajućim književnostima na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Možda nisam u potpunosti posvećen svojim studentskim obavezama ali uz dobro organizirano vrijeme sve se može. Uz folklor i studij sada još dolazi i glazbena škola tako da pravi izazov raspoređivanja vremena tek slijedi. Kako god, mogu reći da su 24 sata u jednom danu premalo za sve što bih ja volio napraviti.
 
Misliš li da je fakultetsko obrazovanje neophodno za tvoj razvoj? 

Za današnji razvoj fakultetsko obrazovanje je, prema mom mišljenju, individualna stvar. Svaka diploma u životu dobro dođe no možda će se netko sa srednjom školom bolje snaći od onoga sa fakultetskim obrazovanjem. Sve više studenata traži studentske poslove koji nisu usko vezani za njihov studij. Sve više ih na takvim poslovima napreduje i ostaje raditi pa odustanu od studija. Neki se u potpunosti posvete studiju pa tek tada traže posao i dalje napreduju. Zbog toga mislim da je to individualno. Ja sam svojevoljno išao u gimnaziju (jezičnu) jer nakon osnovne škole nisam znao što bih pa sam si na neki način produljio vrijeme odluke i eto dalje sam htio nastaviti sa jezicima i na fakultetu. No tko zna čime ću se na kraju baviti. Čovjek uči dok je živ i mislim da nije ničime prisiljen cijeloga života raditi samo jednu stvar već se okušati u svemu što ga zanima.

.Iz godine u  godinu stvari se promjene, gdje želiš biti za 2, 3 godine, gdje se vidiš, što želiš? 

​Na ovo pitanje mi je najteže dati suvisao odgovor. Uz sve spomenuto, daljnja dramska ostvarenja, pjevačko i plesno napredovanje, studij…ne znam, još se tražim. Ali gdje god da završim vjerujem da ću raditi ono što volim i da ću moći živjeti od toga. Do tada neka sve ide svojim tokom a ja ću dati svoj maksimum.

---