Ivona dolazi iz Bregane, a nadimak joj je Yoko. Ima 26 godina, nedavno je magistrirala filozofiju, znanstveni i nastavnički smjer na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, ali u šali nam naglašava da to ne znači da će postati časna. Trenutno je u potrazi za poslom u struci, voli se opuštati radom u vrtu, a često dolazi u Zagreb u posjet dečku. Yoko obožava i planinarenje, ples, umjetnost i sve medije kroz koje se u ovom bučnom svijetu moguće izraziti. Ono što joj je ipak najdraže je slikanje koje je i malo više od hobija i kojim se ozbiljno bavi, a iza nje je i završen semestar crtanja po promatranju kod profesora Tanayja. Reci nam, draga Ivona, što sve možemo naći u tvom malom kreativnom cirkusu? U mom loncu ima svega – počela sam s portretima koji su na koncu nekako postali moja manira, a to je stoga što se iz ekspresija lica portretirane osobe, dâ interpretirati cijeli niz emocija i stanja duha, što je meni, kao filozofu i umjetniku, privlačan način za refleksiju i artikulaciju vlastitih stanja i emocija. U svakom se mojem portretu ogleda moja nutrina. Što se tiče portreta koje radim po narudžbi, oni su rađeni unutar okvira i očekivanja naručitelja pa u njima nema neke lirike. S papira i platna prešla sam i na tekstil, tako da moje slikarije ne nose samo hladni zidovi, već i djevojke na zagrebačkoj špici. Crtanje ti je oduvijek hobi? Crtam odmalena, to me oduvijek privlačilo i u tome se nalazim i ostvarujem. Samouka sam, a trenutno 'studiram' ulje i u tome baš uživam. Ovo te moramo pitati - zašto Yoko? Kad ti iz vedra neba na pamet padne kul ideja, onda ju zadržiš. Tako sam i ja promijenila i zadržala ime na Facebooku – Yoko Ivono. Od tuda i Yoko koja CrtaLica. Ne gajim neke posebne simpatije prema Lennonovoj Yoko Ono, jednostavno mi se igra riječi učinila zgodnom. Jesu li portreti tvoja specijalnost ili voliš istraživati i druge stilove? Portreti me jako privlače i njima se uvijek vraćam, ali volim i sve više otkrivam ilustraciju te tehniku ulja. Od motiva volim studij ljudske anatomije te se, zbog vježbe, nastojim baviti slikanjem po promatranju (mrtve prirode). Jesu li portreti najkompliciraniji za napraviti? Može se reći, jer zahtijevaju dobro oko, promatranje i uočavanje odnosa karakteristika nečijeg lica. Treba puno vremena posvetiti proporcijama, te crtež koji je baza za sliku mora biti što točniji da bi na kraju osoba ličila na sebe. Na tome još radim, to je učenje i proces, a s kontinuiranim radom dolaze rezultati. Tako da si za jedan portret uzmem više vremena jer mu se vraćam i dorađujem ga. Tvoje oslikane traper jakne su fenomenalne! Koliko ti treba da napraviš jednu? Hvala! Ovisi oslikavam li manju ili veću površinu leđa jakne. To je također proces koji se zna protegnuti na cijeli tjedan, a ponekad se toliko udubim u rad da mi 24 sata u danu nisu dovoljna… U prosjeku 15 sati po jakni. Koji je bio najkompliciraniji motiv koji si imala prilike raditi? Ako govorimo o jaknama, to su bile Klimtova Judita i Vermeerova Djevojka s bisernom naušnicom. A općenito, to su portreti, samo zato što zahtijevaju točnost. Što ljudi najviše vole i najčešće naručuju? Upravo portrete, i to portrete za promociju, pravi su hit! A što je tebi najdraže izrađivati? Najdraže mi je ne biti uvjetovana zahtjevima drugih, iako i te slike nastojim raditi maksimalno predano i profesionalno. Međutim, kad je um slobodniji, kist radi sam od sebe i finalni proizvod je iz duše i to, vjerujem, publika vidi i osjeća. Imaš li favorita među radovima koje si do sada napravila? Imam radova koje smatram reprezentativnijima, oni su sabrani u kolažu. Od ostvarenja na tekstilu Klimt i Vermeer, majica 'Vrišteča puca' te su mi i recentniji radovi u ulju dragi. Rekla si nam da ono što je ispočetka bio samo hobi danas poprima obrise pravog malog biznisa. Kako to misliš? Je li borba s birokracijom još jednom dragom umjetniku donijela nešto dobro? Počelo je kao izrađivanje porterta za prijatelje, onda za prijatelje prijatelja. Tada sam odlučila prezentirati svoj rad svijetu i iskoristiti benefite drušvenih mreža te sam prošle godine u veljači napravila facebook stranicu. Danas brojim preko 2600 lajkova i ponešto dragih naručitelja koji mi se stalno vraćaju. No, sve je to u relativnim počecima i potrebno je tu puno ulaganja, tako da još nisam odlučila donkihotovski prijateljevati našom poticajnom i milom Mammom B. Misliš li da se samo od umjetnosti može živjeti u Hrvatskoj? Vjerujem da se može. Međutim, ozbiljniji angažmani dolaze tek kada se afirmiraš, kada postaneš brend, a brend se gradi. Tako da ostajem pri svome 'small steps take you far'. Važno je ostati dosljedan, raditi na sebi, prihvatiti kritiku i iz nje učiti. Tako ja zamišljam gradnju svog brenda. Kod nas je umjetnost još uvijek nesiguran biznis tako da se u dogledno vrijeme vidim na poslu u struci, sa CrtaLicom kao drugom za slobodno vrijeme. Sudjeluješ na buvljacima, sajmovima... gdje te sljedeće možemo pronaći? Tako je, upravo je odrađen Buvljak u Art Parku, gdje je odaziv i posjećenost na mojem 'štandu' bio fenomenalan. Publika je oduševljena unikatnim odjevnim komadima, a meni je bilo iznimno ugodno i drago komunicirati s ljudima 'face to face', budući da je inače to samo na faceu. Na sajmovima dobivam instant feedback, pohvale, kritike i prijedloge – tako da će me na sajmovima ubuduće sigurno više biti. U dogovorima je jedan sajam na jesen, ali o tome više kad bude vrijeme. Vjerujem da se vidimo!
0 Comments
|
Pročitajte još
Skinny Chick Travelling: Svijet je sjebano, ali lijepo mjesto kojeg želim istražiti koliko god mogu
Archives
November 2017
|