Vrijeme je da vam predstavimo Riječanku Paolu koja radi u znanosti, ali mi smo ju pridobili za razgovor zbog jednog od njenih hobija. Ono što nas najviše zanima je priča oko dizajniranja odjeće, a kojoj je nadjenula ime Di Sognare. Kada si kreativan, onda nikad nemaš mira i svašta te zanima, tako nam svestrana Paola kaže da obožava znanost, prirodu i tehnologiju, ali istovremeno nema ništa protiv magije. Osim kreiranjem odjeće, bavi se vrtlarstvom, proizvodnjom likera i maski, a i uživa i u kuhanju te poručuje kako joj je balansiranje između stalnog posla i hobija postalo normalan dio svakodnevice i da joj zasada to skroz dobro ide. Kada si se zaljubila u modni dizajn, je li ti to struka ili je počelo kao hobi? Modni dizajn je oduvijek bio i još je uvijek moj najdraži hobi. Još od malih nogu me je oduševljavala činjenica da si sam možeš napraviti odjeću i obožavala sam gledati kako moja nona šiva čudesa - točno po mjeri, točno kako želiš. Nona me je naučila šivati i od tada nisam stala. Zapravo me tri stvari oduševljavaju kod šivanja: prvo je to što možeš biti totalno individualan i izbjeći „klon“ generaciju gdje svi nose isto i izgledaju isto; drugo je to što tako izbjegavaš gubljenje vremena na shoppingiranje, što je nešto što ja nikad nisam voljela i treće je sama ta činjenica da si nešto stvorio vlastitim rukama. Nema mi draže stvari nego vidjeti kako se neki materijal u mojim rukama pretvara u torbicu, suknjicu, majicu. Doslovno imaš vidljiv rezultat svog rada, simple as that. To me oduševljava vjerojatno i zato što je u suprotnosti s mojim poslom u kojem u većini slučajeva ne vidiš to s čime radiš. Koliko kolekcija si do sada imala? Postavljaš li čvrste rokove do kada kolekcija mora biti gotova ili radiš prema tome koliko imaš inspiracije? Pa mislim da sam u 5 godina skupila nekih desetak kolekcija, s time da su prije bile nešto češće nego sada, ali prije je fokus DS bio na torbicama (a i ja nezaposlena), a sada je malo više na odjeći pa su i kolekcije opsežnije a i treba mi više vremena da ih zgotovim. Radim isključivo prema inspiraciji, iako uglavnom pričekam da se ideja razvije. Npr. ČAkolekcija je počela kao ideja u 12. mjesecu, a tek sam sada započela s realizacijom. Tako da nemam čvrstih rokova, na kraju krajeva, imam vremena, nije da netko čeka moje kolekcije. Opiši nam Di Sognare brend u nekoliko ključnih riječi! Da, to je dosta teško jer se DiSognare stalno mijenja i stalno razvija i ja bi rekla da je baš to što nemam neki zaštitni znak, moj zaštitni znak. Kao što sam rekla, počelo je s torbicama, pa sam krenula na suknje, pa sam sada na ČA. Nemam neki motiv koji me prati cijelo vrijeme da bi netko rekao-„ovo je totalno DiSognare stil“. Moj stil se mijenja s inspiracijom, a inspiriraju me uglavnom materijali (a trenutačno i riječi) tako da skoro nikada nemam unaprijed ideju kako će nešto izgledati nego kad mi materijal dođe pod ruke, odlučim što će od njega nastati i kako. Tako da, u jednoj riječi, DiSognare je raznolika. Znači, nikada ne određuješ unaprijed neku temu koja je onda zajednička svim komadima koje dizajniraš u tom trenutku? Ma kakvi. Kao što sam rekla, radim prema inspiraciji, a inspiraciju dobivam uglavnom nakon što imam materijal. Ako i imam ideju, često improviziram- zna mi se desiti da kupim materijal jer si zamislim nešto, a onda napravim nešto skroz stoto jer mi se to čini bolje. Isto tako, s obzirom da je meni šivanje još uvijek izazov, nerijetko si zadam zadatak da u svakoj kolekciji imam neki novi kroj, da isprobam nešto drugačije. Inače mi brzo dosadi ako moram stalno raditi istu stvar. Tako da, kod mene ništa unaprijed. Opet, izuzetak je ČAkolekcija koja ima temu zajedničku svim komadima. Pričaj nam o novoj kolekciji inspiriranoj čakavištinom, je li to tvoja ideja, kakvi se sve komadi odjeće tu mogu naći....? Ideja za odjevnom ČAkolekcijom je moja ali je inspirirana mojom sekom i prijateljicama. Moja seka je hodajući rječnik skoro pa arhaične čakavštine i u milijun situacija je nasmijala cijelo društvo kada bi izvalila neki tako starinski izraz kojeg obično čujem kada pričam s nonom. Ili bi se desilo da nas neki od ne-čakavskih prijatelja pita, a što znači taj „tr“ (jer tr je zapravo sasvim uobičajena riječ u čakavštini). I onda shvatiš da je čakavsko narječje prepuno smiješnih, komičnih i simpatičnih riječi i izreka, i tako se rodi ideja. Naravno, kad sam rekla ideju prijateljicama, odmah su me zasule sa još stotinama takvih izraza, i ne prođe dan da se neka ne sjeti još nečega.. Tako da, inspiracije imam, jer riječi ima. I super je to što čakavština Primorja nije ista kao čakavština Istre ili Dalmacije, tako da imam prostora za širenje. Da ne govorimo o drugim regijama lijepe naše koje također imaju svaka svoje izreke i riječi. Pa i ovim putem pozivam sve zainteresirane da mi se jave ako žele odjeću s izrekama ili riječima njihovog kraja. Ono što mi se također sviđa je ta ideja da na ovaj način mogu sačuvati tu domaću besedu. Što bi se kod nas reklo, da se ne zatare, da se ne pozabi (hrv. da se ne izgubi, da se ne zaboravi). U kolekciji se mogu naći majice, haljine, suknje i košulje sa čakavskim izrazima, riječima i izrekama, izvučenim iz naftalina uz pomoć none i prijateljica, tiskanim tehnikom laserskog printanja na različite vrste tkanina (pamuk, jersey, popelin itd..) i potom ručno šivanim. Kako odrediti omjer uloženog truda i rada i cijene koja će biti prihvatljiva široj publici? Da, to se i ja uvijek pitam. Nažalost, čini mi se da kultura rukotvorina u Hrvatskoj još uvijek nije sasvim zaživjela i da ljudi jednostavno ne shvaćaju trud, vrijeme i volju uložene u svaki ručni rad te su im cijene radi toga neprihvatljive, pogotovo ako je riječ o „no name“ dizajnerima. S druge strane, psihologija kupaca je nerijetko ta da skuplje znači i kvalitetnije, pa ako je nešto „prejeftino“, opet ne valja. A dojam skupoće je obično subjektivan. Samo problemi s cijenama. Međutim, s obzirom da DiSognare postoji samo radi moje ljubavi prema šivanju, ja se trudim da su i cijene pristupačne jer mislim da si svatko mora moći priuštiti nešto što mu se sviđa i važno je da ti se nešto sviđa, a ne koliko košta. Tako da je meni bitno da su kupci zadovoljni, da je feedback pozitivan, a što se financija tiče, da si pokrijem materijal i da baš nisam u minusu radi hobija. U kakvoj se odjeći ti najbolje osjećaš i zašto? Ja sam oduvijek bila i ostala osoba za suknje (haljine također). U hlačama ćete me vidjeti samo ako sam depresivna ili mi se stvaaaarnoo nije dalo ništa. Do te mjere da ljudi znaju da nešto nije ok ako sam u hlačama! Zašto? Vrlo je jednostavno: zašto ne, kada možemo, mi žene i čast izuzecima. Suknja je po meni najsavršeniji odjevni predmet koji nam je moda dala. I samo je naš. Može biti dugačka ili kratka, ljetna ili zimska, može imati falde, volane, biti ravna, na puf.. Ima milijun modela što znači da bez obzira na to kako si građena, možeš naći suknju koja ti savršeno stoji. Možeš je nositi na tenisice, sandale, čizme, bosa. Možeš je kombinirati sa majicama, košuljama, puloverima. Zapravo, možeš s njom kombinirati sve što možeš i s trapericama koje su mi najnajnajgori odjevni predmet- no hard feelings, samo osobno mišljenje, a uz to ti je udobno. Što drugo reći, suknja je ZAKON! Podijeli s nama pokoji savjet za sve mlade dizajnere koji imaju dobre ideje – kako se 'ubaciti' na scenu, kako početi, gdje se prijaviti? Haha, krivu osobu pitate, ja već par godina postojim, a još uvijek me nema na sceni. Mislim da su sajmovi rukotvorina i kreativne udruge dobar start. Mislim da je Think Croative dobar start. Mislim da su prilozi nekih novina dobar start. Svakako je dobro pokušati s platformama tipa Etsy, šteta što hrvatskih platformi više nema. A ako ste level up, ima jako puno internacionalnih (nešto i domaćih) natječaja za mlade nade, čak i samouke (npr. EcoChic Design Award; ITS; itd). Sva sreća da živimo u vremenu Interneta pa se sve može naći. Gdje si dosada predstavljala svoje unikatne kreacije? Gdje ih mi možemo razgledati i kupiti? Uglavnom po raznoraznim sajmovima rukotvorina u Rijeci i okolici, npr. Komšilook, HAND MADE FEST Pula, ArtMoloLongo, ARTinklub, Krpa meetup, a to je ujedno i gdje možete razgledati i kupiti moje stvarčice, barem za sada. Ili kod mene doma, ako se dogovorimo, čak razmišljam da napravim dan otvorenih vrata, s obzirom da sajmovi nisu toliko česti. Šalu na stranu, ako ima zainteresiranih dušica koje bi nudile DiSognare u svom asortimanu, javite mi se. Čime nas Di Sognare planira iznenaditi u skorijoj budućnosti? Od budućih planova… pa, ČAkolekcija se sigurno nastavlja još neko vrijeme, jer kao što rekoh inspiracije ne fali. U planu mi je napraviti i jednu „geek“ kolekciju za nas znanstvenike, ali to još čekam da se ideja iskristalizira i naraste, a od uzbudljivijih i „bližih“ projekata trenutačno sam u dogovorima s jednim umjetnikom oko oslikanih artikala… Ali o tome za sada još pssst!
0 Comments
Leave a Reply. |
Pročitajte još
Skinny Chick Travelling: Svijet je sjebano, ali lijepo mjesto kojeg želim istražiti koliko god mogu
Archives
November 2017
|