Smišljali smo najkreativniji način na koji ćemo predstaviti Zlatka, ali on je zapravo to najbolje učinio sam. O sebi nam je napisao: "Kad ne pišem bavim se matematikom i astrologijom, što se vidi iz priloženog. Također, dosta sam vješt u pečenju jaja, pljuvanju u dalj, kopanju nosa, gatanju iz čukljeva, vađenju glave iz torbe i drugim društveno korisnim disciplinama poput dezorijentacijskog trčanja koje ne smatram odveć korisnim, pa ga baš zato i navodim. Živim u šumi. Već godinama. Sam. Znam s mravima. Vijorim na vjetru. Rado uništavam jetru. A sad za ozbač: Završio sam filozofiju i pedagogiju na Filozofskom faxu u Zg. Otkad znam za sebe živim, sviram i pišem uglavnom u Velikoj Gorici. Imam 36 godina, punih – odvratno zvuči, znam. Neudat. Fluorescentan. Vješto prolazim ispod radara. Vidi se da, poput većine muškaraca, ne volim pričati o sebi. No dosta o meni. Ajmo malo o mom autu. Kojeg nemam." Kratke priče koje pišeš za Kronike VG, je li to čista fikcija ili imaju i neke veze sa stvarnim iskustvima? Neke priče su čista fikcija, a neke imaju okidač u tzv. realnosti. Kažem tzv. jer kad krenem pisati ta granica realno–fiktivno postaje prilično maglovita. Najčešće je to jedan koktel stvarnih iskustava i fikcije u kojem plutaju šareni kišobrančići (ne)znanja, asocijacija i nekih drugih faktora koji se opiru postati dio terminologije. Svemu navedenom ja dođem ko neki menađerčić koji sve to skupa pokušava spojiti u kolko tolko smislenu cjelinu. Uživam u tome. Pisanje je jako zabavan proces u kojem nikad ne znaš u kojem će te smjeru cesta odvesti, do kojih sve panorama i avantura. Poput ovog intervjua. Uzbudljiva mi je pomisao da će ove moje raščupane misli netko čitati, što značajno doprinosi faktoru zabavnosti odgovaranja na pitanja. Od kad se baviš pisanjem? Ako se dobro sjećam imao sam nekih 7 godina kada sam napisao svoju prvu pjesmu: „Drvosječa“. S obzirom da do tog trenutka nikada u životu nisam vidio pravog drvosječu, može se reći da je to bila jako drska i smiona pjesmica. Bahato i s nesavladivim zanosom glumatati da vladaš materijom o kojoj nemaš pojma odlika je vrsnih političara. Čini se, promašio sam karijeru. Imaš li već objavljene knjige ili barem nešto u planu? Nedavno sam za underground etiketu Bratstvo duša (Slušaj najglasnije) objavio svoju prvu zbirku pjesama: „Sve filozofije završe u narodnim poslovicama“. Završila je na 4. mjestu top liste knjiga u 2015. po izboru muzičkog site-a Terapija.net. Naklada je bila 100 komada. Besplatno sam ih dijelio na nastupima s bendom i na nastupima slam poezije kojom se isto tako bavim. Ni ja ne kupujem tuđe zbirke pjesama pa mi je nekak licemjerno očekivat da netko kupi moju. Osim par entuzijastičnih frendova koji su mi platili par piva za svoj primjerak, ostali su je dobili jer su mi stajali nadohvat ruke. Danas sutra planiram izdvojiti, po mom ukusu, najbolje od Frika iz kvarta i objaviti u obliku kratkih priča/kolumni. Jedini mi je bed kaj nemam pojma kak se uspješno nalazi neki nakladnik. Valjda baciš parangal pa čekaš da negdje zagrize… Najdraži pisac (domaći ili strani, svejedno)? Ne mogu se nikako odlučiti između Milana Kundere i Vladana Desnice, pa neka to onda bude „mitsko čudovište“ zvano Milan Desnica. Navest ću i najdražeg kolumnista, predstavnika struke koja doduše nije zahvaćena ovim pitanjem, ali to nije razlog da ju ne spomenem jer je relativno kompatibilna s onom književničkom. Za razliku od primjerice vodoinstalaterske za koju bi, priznat ćete, bilo doista neobično da se pojavi u ovom kontekstu. Zato ju neću ni spomenuti. Dakle, od kolumnista izdvojio bih Ante Tomića koji mi je vrh, a u zadnje vrijeme jako me ugodno iznenađuje i Ella Dvornik u Nedjeljnom Jutarnjem listu. Da, dobro ste pročitali. Po mom sudu piše prilično zrelo, pametno i s mudima. Premda ih nema. Bar ne anatomski. Ovo je malo neukusno pa je možda bolje da obrišem zadnje dvije rečenice. Ili ne? Neodlučan sam. Ma obrisat ću ih. Za svaki slučaj. Da ne ispadnem seljačina. A najgori? Koja je najgora knjiga/kolumna koju si ikad pročitao? Obrambeni mehanizam me natjera da brzo odbacim literaturu koja mi se ne sviđa, tako da me najčešće u širokom luku zaobiđe ime i prezime koje se iza nje krije ili ga dubinskim potiskivanjem prepustim zaboravu - ako sam ga nedajbože zapamtio. U pubertetu sam se tu i tamo znao sadistički naslađivati nad nečijom epskom netalentiranošću, al to mi već dugo nije neka špica. Za mene je puno produktivnije bit ljubomoran i frustriran zbog boljih od sebe jer me to tjera da pokušavam dostići viši standard. Gdje bi volio da se nadju tvoje kolumne jednog dana? U kojem mediju? Zasad mi je odlično pisati za Kronike VG. To je prilika koja mi je sasvim nenadano uletila i oduševljen sam time da mi netko pruža platformu na kojoj se svakog tjedna pojavljuju moje ludorije. Urednik je za divno čudo zadovoljan sa mnom i daje mi otvorene ruke. Da li bi volio jednog dana završiti na nekom poznatijem mediju? Pa bi – npr. u nekim tiražnim dnevnim novinama ili nekom većem portalu, ali nije mi panika. Tek sam krenuo i uživam tu gdje jesam. Jako mi je drago kad vidim da kolumnu čitaju i ljudi koji ni na koji način nisu vezani uz Veliku Goricu. Misliš li da je Nives Celzijus zaslužila Kiklop? Apsolutno. Nives Celzijus i Kiklop odlično si pristaju. Kiklop je bio golem rastom, a svjedoci smo i da Nives na strateškim mjestima ne oskudijeva divovskim proporcijama. Pored toga, kao što znamo iz lektire, Kiklop je imao samo jedno oko, a i to mu je jedno kopljem izbušio Odisej. Dakle Kiklop nije samo jednook, već i slijep. Kao takav ima dosta velikih problema u sagledavanju šire slike, baš kao i oni koji određuju kriterije za ovakve „književne“ nagrade. Rekao si nam da se također baviš i glazbom, imaš neki bend ili solo? O kakvoj se glazbi radi, pišeš isključivo tekstove ili i sviraš? Da, bend se zove Mel Camino. To je, ajmo reć, indie rock bend s kantautorskim štihom – ne volim te formulacije jer uvijek fulam ono što želim njima opisati. Za bend već 9 godina pišem sve tekstove, radim dobar dio mjuze, pjevušim, tučem po akustari, a povremeno se primim i kljava. Mel Camino iza sebe ima 3 snimljena albuma, 100-tinjak nastupa – uzduž i poprijeko po Hrvatskoj, podosta snimljenih spotova i promjena postava. Svi dosad snimljeni materijali mogu se naći na youtube-u, bandcamp-u, deezer-u, službenoj stranici benda itd. Možemo li te vidjeti i čuti negdje uživo? Trenutno radim(o) na novim pjesmama tak da neko vrijeme baš i neće biti prevelikog koncertiranja, ali to nije razlog da ne čekirate pjesme kako bi ih bolje znali kad negdje nabasate na nas. Koji je tvoj najkreativniji ulet? (ako nije tajna) Kaj se tiče kreativnog uletavanja dodijelio bih si nadimak Dr. Fijasko. Najčešće se userem pred djevojkom koja mi se jako sviđa. Valjda joj se previše želim svidjet pa se sav zakočim. Tu i tamo, doduše, znam ugodno iznenaditi samog sebe, najčešće dok cugam jer sam tada naravno hrabriji i opušteniji, a i toliko me ne smeta kad me neka odfuka. Sve do trena kad se ujutro probudim i krenu fleševi od sinoć. Često bi si najradije sastrugao facu od gorkih sjećanja na sinoćnje bruke. „Jebeš tulum poslije kojeg te nije sram“, rekao bi moj frend Veljo. Jednoj sam djevojci jednom rekao: „E, ovogaaa, da si slučajno muško, zbog tebe bih postao peder.“ Frendu Šoli prije sto godina sam posudio spiku koja je nasmijala njegovu ciljanju „metu“, da ne kažem tetu: „Što tako sama djevojka radi lijepa“. Nije mi uopće jasno kak uspijevam išta zbarit. Čisti Dosjei X. Što te najviše muči trenutno, bilo da je problem osobne prirode ili se tiče (ne)mira u svijetu? Znate doktorice, muči me jako puno toga, nadam se da imate popust na količinu. Za početak bih rado legao na kauč ako mi dopustite…E, odlično, sad je već bolje.. Gledajte, godinama me proganja jedno te ista noćna mora. Sanjam naime da u Hrvatskoj ne isplivaju oni bolji i sposobniji, već oni koji se bolje laktare i imaju utjecajnija poznanstva. Možete li to zamisliti? Uff, sva je sreća da je to samo san. Upalim tada sva svijetla, obrišem znoj sa čela, zapalim pljugu i pokušavam se smiriti. Kad se vratim u krevet, zatvorim oči i počinjem sanjati prokleti mali crveni avion koji vuče dugačak transparent na kojem piše: „Ne možeš ti biti toliko kvalitetan koliko te ovo društvo može izignorirat“. I to je srećom samo san, no ipak mi bude malo nelagodno kad probuđen razmišljam o tome. Umjesto da krenem u daljnju ekspertizu ovih fenomena navest ću par stihova iz jedne svoje pjesme -Velika Gorica moja mala, a koji se itekako tiču vašeg pitanja: …Svi bi htjeli biti njuške, al bez pokrića i truda Da ih se slavi kao nekoć Robin Hooda Nije bitno dal je vrijedno to što pišu i s čime se bave Kad facebook svakom pruža barem 5 minuta slave I želio bih protiv toga viknuti glasno Ali ipak prešutim jer mi je jasno Da danas objektivnog kriterija nema Koji svaku stvar u zasluženu ladicu sprema I govnu i dijamantu ista se pažnja daje Sve samo je senzacija što pola dana traje Sve se međusobno prožima, sve se nivelira Patuljke se u divovske kovčege pakira Jesam li ja jedini kojeg to nervira?... Napiši nam par stihova za kraj kao poruku čitateljima ovog intervjua, onako u svom stilu. Nisam se mogao odlučiti između dvije poruke za kraj pa ću ih staviti obje:
Neznalice brbljaju, šute ti što znaju Ne vjeruj ni mojoj poruci za kraj Samo maši repom i veselo laj.
Ne htjet bit u njemu, može li se niže pasti?
0 Comments
Leave a Reply. |
Pročitajte još
Skinny Chick Travelling: Svijet je sjebano, ali lijepo mjesto kojeg želim istražiti koliko god mogu
Archives
November 2017
|