Šuljice

Maštovita Matea iz Zagreba s nama je odlučila podijeliti svoju ljubav prema izradi unikatnih košuljica. Da, dobro ste pročitali. Njezine šarene Šuljice najljepše su koje smo imali prilike vidjet, a što je najbolje, nisu skupe jer je Matea još u počecima, voli što radi i želi tu istu ljubav podijeliti s drugima. U slobodno vrijeme fotka, bavi se sportom, dragim ljudima i kako kaže, dva najiskrenija prijatelja – dva psa! Što nam je to skrojila, pročitajte u intervjuu.

---

---

Studiraš modni dizajn pa je nekako logično krenuti ovim stopama, no kako si odabrala baš košulje?

Košulje sam izabrala najviše iz razloga što ih ne posjedujem, štoviše, sada u 23. godini života sam si prvi puta kupila bijelu klasičnu košulju. Uvijek svi govore kako moraš u ormaru imati bijelu košulju. No, nikad nisam vidjela ništa zanimljivo u njima, možda su mi nekako izgledale i previše ozbiljno, a ja se još uvijek u dubini duše osjećam kao dijete. Zato sam se odlučila kreirati "svoju bijelu košulju" koja neće biti "obična", nego će imati neku dozu zaigranosti i samim time ću je voljeti nositi, pritom mislim na Šuljice koje su ručno oslikane bojama za tekstil, te su perive u perilici.

Znači, košulje nisu tvoj najdraži odjevni predmet?

Obične košulje nisu, no moje "šuljice" su meni upravo to. No ne želim se bazirati samo na košuljama i time kočiti svoju maštu, već ću pustiti da sve ide svojim tokom i tko zna, možda na kraju završim dizajnirajući cipele ili šešire.


Tvoj je dizajn pomalo neobičan, gdje nalaziš inspiraciju?

U dječjim crtežima, u mašti, snovima. Nekako inspiraciju dobijem uvijek prije spavanja i onda je u mojoj glavi ludnica, moram se dić iz kreveta i brzo zapisati, skicirati, da ne bi zaboravila do jutra što sam ja to sebi zamislila.

---

---

Sama radiš dizajn, šiješ, fotografiraš... Ima li tvom talentu kraja?

To ćemo vidjeti. Ha ha. Ja se nadam da nema. Od malih nogu sam voljela crtati, kreirati, rezuckati i svašta nešto i na sreću moji roditelji su me u tome poticali pa sam tako odlučila upisati Školu Primijenjene umjetnosti i dizajna, te tako razvijati dalje svoj talent. U srednjoj školi sam odlučila usmjeriti se na fotografiju, pa od tuda valjda i moja sposobnost da znam odabrati zanimljiv kadar i sama obraditi fotku. Nakon srednje, iskreno, nisam imala pojma što bi, ali znala sam da želim raditi nešto kreativno, pa sam stoga upisala Tekstilno-tehnološki fakultet, smjer Modni dizajn, no moram priznati da me nije previše zanimao sve dok nisam počela sama istraživati, skicirati, šivati i na kraju doći do finalnog rješenja. Kad si student i nemaš toliko financijskih sredstava, moraš pokušati sam ostvariti ono što si zamisliš, iako to možda neće biti savršeno, moraš biti uporan i stalno učiti. Kako bi s vremenom napredovao i samim time bio zadovoljniji sobom i svojim radom.

Imaš neke uzore u modnom svijetu? Tko radi najbolju odjeću vani i u Hrvatskoj?

Hmm.. Ima jako puno modnih dizajnera na svjetskoj sceni koje volim, čije kreacije i revije pratim putem interneta, ne mogu se odlučiti za samo jednoga, no npr. Coco Chanel je po meni bila nevjerojatna dizajnerica, koja je napravila pravu stvar kada je žene oslobodila neudobnih korzeta, te im ponudila praktičnu i jednostavnu odjeću. Hvala joj na tome. Ona je, prije svega, bila jako dobra krojačica što smatram izuzetno bitnim kod modnih dizajnera, da sami znaju krojiti i šivati. Naravno, i da uz to imaju i razvijenu maštu i snove koji nemaju granica, te da u tom trenu znaju ponuditi nešto novo i svježe, nešto što će publika znati prepoznati.  

---

---

Što uopće misliš o današnjoj modnoj sceni?

Mislim da ima jako puno svega, za svakoga. Samo se moraš potruditi izdvojiti u  masi i pokušati ne kopirati druge.

Gdje sama kupuješ odjeću?

Svuda, ponekad Second hand, ponekad Adidas, Zara, nekad nešto iz bakinog ormara,  haha, ali nekako se  u zadnje vrijeme najčešće uputim u dućan s tekstilnim materijalima i pokušam si sama sašiti ono što mi treba. Volim se dobro i ugodno osjećati u onome što nosim na sebi. Ali mislim da moja mama ne želi još više odjeće u našem zajedničkom ormaru jer bi nam trebala jedna cijela soba samo za odjeću, tako da se pokušavam kontrolirati što se tiče kupovanja odjeće.

Gdje se može kupiti odjeća koju dizajniraš?

Može se naručiti putem Facebook stranice Šuljice, na kojoj se mogu i vidjeti fotografije mojih radova, putem maila ili broja telefona koji su naznačeni na istoj Facebook stranici, isto tako me publika može pratiti putem Instagrama (mateagram).

---

---

Tko su tvoji najčešći kupci?

Mlade djevojke i žene. Ili pak mladići koji možda žele pokloniti svojoj djevojci personaliziranu Šuljicu na kojoj će biti ručno nacrtano ono što žele.

Jesi li zadovoljna kako se čitava priča za sada razvija?

Jesam. Za sada da. Ovo je tek početak i za sada sam sasvim zadovoljna kako se priča odvija. Još imam dvije godine faksa i mislim da ću do tada izgraditi dobre temelje za ići naprijed. Veselim se što ću do tada skupiti određenu publiku koja će pratiti moj rad i veseliti se svakom idućem projektu skupa samnom.

Što dalje? U kojem smjeru se kreću tvoji planovi?

Biti uporna i slijediti snove, pa ćemo vidjeti gdje će me to dovesti.


Da imaš priliku otvoriti svoju trgovinu, kako bi se zvala i kako bi izgledala?

Iskreno, još nisam o tome razmišljala jer mi je trenutni prioritet naravno završiti fakultet, dobiti diplomu, a u međuvremenu ću se truditi koliko mogu da se polako izgrađujem kao modni dizajner i kao osoba. Sigurno ću Vam se javiti kad otvorim vlastitu trgovinu da me dođete posjetiti, he he.

---

---

Fotke: Matea Birišić