Ovo nije jedan od naših klasičnih intervjua, ovim putem vas sve pozivamo da ovoj vrijednoj i upormoj studentici stomatologije pomognete da u ožujku ode u Zanzibar. I to ne na odmor ili egzotičnu avanturu, Patricija se planira priključiti volonterskoj organizaciji Dentisttheworld i tamo pomoći u edukaciji i liječenju djece i odraslih koji žive u jako lošim, nama nezamislivim uvjetima. Između ostalog, većina stanovnika nikada u životu nije bila kod zubara, niti će imati prilike budući da ih na cijelom otoku koji broji milijun stanovnika ima samo četiri (4!). Putovanje i smještaj volonteri trebaju sami financirati pa se, kako bi pobijedila financijske prepreke, Patricija odlučila za crowdfunding kampanju u koju se svi mogu uključiti. Nakon što pročitate više o njezinim motivima i ciljevima i odlučite barem malo pomoći da dođe do potrebnog iznosa od 2000$, možete to jednostavno i brzo učiniti klikom na link. Svi ćemo se lako složiti da je svijet pun vrlo siromašnih ljudi koji žive u nemogućim uvjetima, ali će se rijetki odlučiti učiniti nešto konkretno, u kojem si trenutku ti odlučila da je vrijeme za akciju? Mislim da za takve stvari čovjeku jednostavno moraju neke stvari kliknuti u glavi. Odavno sam shvatila da me materijalno nikada ne može istinski usrećiti. Koliko dugo ste sretni kada si kupite neku novu stvar? Dan ili dva najviše traje euforija i onda? Čista praznina. Želite više. I ja sam to ˝više˝ počela tražiti u nekim drugim stvarima. Dugo sam se ispitivala, tražila, imala sama sa sobom svoje unutarnje borbe i onda samo odjednom to dođe! Ideja te obasja, prosvijetli i na tebi su samo dvije opcije. Uzmi ili ostavi. Ja sam uzela i sebično ne puštam. Ništa ne može toliko ispuniti čovjeka kao pomaganje i davanje drugima. A još kada to možeš dati kroz svoju drugu ljubav, iliti svoju struku, nema ti kraja. Mislim da bi se za to trebao koristiti pojam ˝jackpot˝. Čovjek u jednom trenu treba izaći iz svoje zone komfora i učiniti neke stvari po prvi put. Neki dan sam snimila video prilog o volontiranju i prvi put stala pred kameru. To je bio moj prvi susret s medijima. Toliko sam uvijek bježala od toga. I onda to napraviš i skužiš da si apsolutno ista osoba kao i prije, da se ništa loše nije dogodilo. Prestaneš se s vremenom opterećivati mišljenjima drugih ljudi. To je u 99% slučajeva jedina prepreka zašto se netko ne pokrene s mjesta. Osjećam u sebi toliko veliku energiju i ljubav prema svijetu da bi zaista bilo šteta sebično to čuvati za sebe. I zato sam se krenula boriti i neću odustati! Poznaješ li nekoga tko se već odlučio na ovako nešto? Ne, ne poznajem nikoga tko se već odlučio na ovako nešto i apsolutno sva motivacija došla je iz mene same. Uvijek ima studenata koji bi teoretski željeli otići volontirati, međutim u trenu kada čuju da si sve sam moraš financirati, dođe do odustajanja. Ja vjerujem u zakon privlačenja i doista od trena kada sam počela razmišljati o volontiranju unutar svoje struke tada sam i sasvim slučajno počela saznavati za razne europske organizacije. I u toj svoj nekoj strci ˝gdje ću, kako ću, šta ću˝ samo odjednom dođe objava da se na našem fakultetu održava predavanje na tu temu koju su održali članovi volonterske organizacije ˝Dentisttheworld˝. I to je bilo to. Otišla sam, upoznala dečke iz organizacije, odmah nakon toga javila sam im se naFfacebook-u i tu kreće cijela priča. Zašto sam odabrala baš tu organizaciju? Jer je posebna po tome što je prva takva organizacija s ovih naših područja. Osnovali su je student Danijel iz Beograda i mladi doktor Bruno iz Slavonskog Broda. I u tom trenu ja sam shvatila da želim biti dio te priče, i sada i u budućnosti, želim im pomoći u promociji koliko god mogu i naravno ostati dio njihovog tima. Niti sama nisam znala od kuda krenuti, ali eto, kada nešto jako želiš život će ti uvijek pružiti šansu, na bilo koji način. Na nama je hoćemo li ju prihvatiti ili odbiti. Imaš li već nekog volonterskog iskustva? Ne, nemam volonterskog iskustva. Imam puno iskustva u radu i doista cijeli svoj život radim, prihvaćam svaku priliku i šansu, ali o volontiranju nisam previše razmišljala do unazad zadnjih par mjeseci. Kao što sam već rekla, neke stvari ti jednostavno moraju sjesti u glavi na svoje mjesto, ja sam shvatila da je pomaganje, dobrota i otvorenost prema drugim ljudima moja pokretačka sila i zato sam se i angažirala oko svega toga. Tek su mi 23 godine, cijela karijera je predamnom, ova priča je tek krenula, ja uopće ne sumnjam da će iz svega ovoga proizaći divne stvari, divna djela i divna poznanstva. I svakako bi mi bilo drago da kao hrvatska studentica u organizaciji odem na misiju i na taj način predstavim i svoju zemlju. Kako su tvoji najbliži reagirali? Kako su reagirali profesori i kolege, podržavaju li te? Apsolutno u svima imam veliku podršku. Svi su oduševljeni, svi me toliko potiču i podržavaju. Moji prijatelji pogotovo doživljavaju jednu veliku promjenu mene kao osobe, vide koliko sam drugačija nego prije i kako mi se promijenio pogled na život. Radim stvari koje prije vjerojatno ni u ludilu ne bih. I to ih posebno oduševljava! Maksimalno me podržavaju, hvale, pomažu kako god mogu. I zaista veliko im hvala za sve to! Divno je biti okružen takvim ljudima. Što se tiče mojih roditelja, nakon prvotnog šoka i malo maminih suza haha (ipak ,Bože moj, planiram ići u Afriku), tu sam također naravno našla veliku podršku. Ali iskreno i da nisam, nebi me to spriječilo. Živim život za sebe, ne za druge. I to oduvijek dajem na znanje svojim roditeljima i prijateljima. Bojiš li se uvjeta koji bi te tamo mogli dočekati, bojiš li se odlaska, imaš li strahova vezanih za boravak u Zanzibaru? Iskreno, to je jedno od prvih i najčešćih pitanja kada ljudima počnem pričati o svemu tome. Ne! Apsolutno me nije strah! Možda sam ja luda, ali u meni doista ne postoji niti mrvica straha. I svima uvijek kažem istu stvar: ˝Ljudi moji, ja ću uskoro biti doktorica, to je već ogromna razlika između mene i vas. Ako se vratimo ono istinskoj svrsi doktora, onda je to da budeš doktor u svim uvjetima, na svim mjestima i svim ljudima!˝ Ja kao doktor kroz svoj život često ću se susretati s raznim bolestima, raznim ljudima. Ali, zar je to razlog da ne pomognem nekome? Kakav je u konačnici to uopće život u kojem se stalno nečega bojimo? U mojoj glavi je iskreno gore ne živjeti život kako želimo, nego pomisao na smrt. Stvarno se ne bojim toga. Pustolovnog sam duha, uvijek sam spremna pokušati i isprobati nove stvari. Ako nešto ne odlučim probati, onda je to jednostavno zato što me ne zanima, a ne zato što me strah. Što se tiče uzbuđenja, prerano je još za to, to ćemo ostaviti za onih par dana prije polaska. Sada sam 100% usredotočena na skupljanje financijskih sredstava i ne razmišljam još tako daleko. Što se tiče uvjeta i siromaštva koje ću tamo vidjeti, da potpuno sam svjesna toga, vjerojatno to ne mogu trenutno niti zamisliti u punom smislu te riječi. Zanzibar je predivan turistički otok, ali izađite izvan turističke zone i vidjet ćete pravu sliku. Ljudi su presretni s jednim obrokom dnevno, oni nemaju nikakvu zdravstvenu skrb, na cijelom otoku s više od milijun stanovnika postoje 4 zubara! Ali to nam je samo dodatna motivacija, dajemo sve što imamo, pomažemo kako god možemo. S obzirom na poziv za donacije, jesi li se javljala nekim određenim firmama koje bi ti mogle pomoći? Jesam, naravno. Stalno šaljem mailove potencijalnim sponzorima, pričam svima o našim projektima i misijama. Međutim, nekako relativno brzo je uletilo snimanje video priloga pa me to malo maknulo od tipkanja. Ali u konačnici dosta je to teško. Stalno me šalju s jedne e-mail adrese na drugu, hrvatske podružnice raznih firmi s dentalnim materijalom i priborom ne mogu financirati projekte izvan Hrvatske, pa onda se moram javljati baš u države gdje je sjedište. To isto uzme puno vremena, tipkanje na engleskom, smišljanje dobre priče koja će privući sponzore i tako. Ali eto, ne odustajem, sve ću isprobati, polažem nade u to da će netko iz Hrvatske željeti financirati moj odlazak. I ja i organizacija doista imamo za ponuditi puno toga! Ove godine to sve postaje puno ozbiljnije, u planu je snimanje dokumentarnog filma, tim snimatelja iz Njemačke ide s nama na svih 10 dana. Ako to nije dobra ponuda za potencijalne sponzore, onda doista ne znam što je!? Ako itko vidi uzajamnu korist u svemu tome dok ovo čita, neka mi se svakako javi. Što očekuješ od svog putovanja i boravka tamo, imaš li okvirni plan ostajanja tamo? Kako se cijela ta priča razvija u svojim mislima? Tamo se ostaje 10 dana. Misija počinje 21.3 i traje do 1.4. Organizacija tijekom godine ide na nekoliko misija u nekoliko različitih država. Do sada su bili u Nepalu, Mozambiku i u Tanzaniji. Sljedeći je na redu Zanzibar. Osim putovanja u zemlje trećeg svijeta, trenutno se skuplja novac za kupnju zubarske stolice koja će biti poslana izbjegličkom kampu u Grčkoj. Također, u planu je suradnja s jednim centrom u Hrvatskoj gdje će se raditi s djecom koja imaju poremećaj u razvoju. Doista se trudimo i širimo na sve strane! Što se tiče mojih očekivanja vezanih uz putovanje i boravak na Zanzibaru, doista ih nemam. Ništa ne očekujem, prihvaćam baš sve što mi život da. U tome i je čar svega ovoga, nema nikakve koristi od planiranja. Ali znam da će sve to utjecati na mene kao osobu i možda mi i promijeniti život. Naravno, sve na pozitivno. Eto jedino to mogu i reći, imam samo pozitivna očekivanja i znam da će biti odlično. Iz svega toga proizaći će jedna divna suradnja, velika prijateljstva, a i ovo je samo početak. Kako točno ljudi mogu pomoći i do kada je važno prikupiti novac? Sve donacije trebale bi doći najkasnije do sredine veljače jer je to krajnji rok do kada mogu uplatiti dio novca organizaciji. Puno je tu još posla, organizacija smještaja, materijala i pribora, prijevoz istih. Tako da imam svega još mjesec dana za prikupljanje novaca. A i osim toga, puno je tu još stvari za obaviti oko puta: lupnja avionske karte, obavezno cijepljenje, sređivanje vize i putovnice, kupovanje materijala i pribora... Prosječno po jednom volonteru treba oko 12 tisuća kuna. Jedan dio ide u organizaciju čime oni nabavljaju sav pribor za rad i osiguravaju nam smještaj, a s drugim dijelom ja sebi kupujem kartu koja je naravno jako skupa. To je sve unutar te cifre, nisam niti uračunala džeparac i ostale sitnice koje ću vjerojatno sama nekako financirati. Svjesna sam da je to puno novca i da nije lako doći do njih. Naravno da će mi biti žao ako ne uspijem skupiti novac za odlazak na volontiranje, ali u tom slučaju neke stvari jednostavno nisu suđene i ne mogu oko toga očajavati. Ljudi mogu pomoći na razne načine, već i samim gledanjem videa, čitanjem ovog intervjua, dijeljenjem ove priče dalje. Ali, naravno i financijski. Svaka donacija je bitna, puno ljudi čuda čini! Otvorila sam profil na stranici www.generosity.com koja se bavi skupljanjem donacija za razne ljudske potrebe, tako da ljudi mogu preko toga donirati. Osim toga , naravno da se mogu i meni izravno javiti preko mojeg facebook profila ili organizaciji ˝Dentisttheworld˝ na www.dentisttheworld.com.
0 Comments
Leave a Reply. |
Pročitajte još
Skinny Chick Travelling: Svijet je sjebano, ali lijepo mjesto kojeg želim istražiti koliko god mogu
Archives
November 2017
|