Na redu je još jedan, ali itekako vrijedan umjetnik iz Rijeke, ime mu je Moreno, a u virtualnom svijetu pronaći ćete ga pod pseudonimom Dark Indigo. Njegova ljubav prema fotografiji, filmu, mračnijoj estetici i generalno malo drugačiji pogled na svijet i ljude vidljivi su iz svakog rada. Za sebe kaže da je straight edge, gamer prije svega, ljubitelj tradicionalne i one modernije Japanske kulture. "Digital artist, specijaliziran u fotomanipulaciji, gitarista i ponekad pisac tamnih rečenica. Filmovil, fan dobre glazbe i hejter svega mainstream, neki bi rekli hipster, a ja hejtam i hipstere." Eto, kratko i jasno, uživajte u fotografijama, ali ne zaboravite uz to obratiti pažnju i na tekst! Kada 'preletimo' tvoju Facebook stranicu nekako nam se čini da najviše voliš fotografirati ljude, je li stvarno tako ili su ti pejzaži ili različiti predmeti jednako dragi? Mizantrop sam, a uživam raditi s ljudima, ne razumijem ni sam, možda jer sam iza tog crnog objektiva, tko zna! Volim i druge motive naravno, šumu ponajviše, urbano isto zna biti jako zanimljivo, ali s ljudima se može najviše. Ipak su pulsirajuća i opipljiva bića sa svojim životima, pričama, idejama, stavovima i najveći je užitak raditi s njima. Imaš li formalno fotografsko obrazovanje ili si sam 'izučio zanat'? Nisam školovao još od vremena pa do sad. (smijeh) Ne znam može li ova glupa fora stara skoro deset godina proći, ali barem sam probao. Klasika. Nisam još izučio, kada se vratim na mjesto od kud sam došao, kada samo moji radovi ostanu i neko počne ići mojim putem, onda mogu reći da sam izučio, za sada sam samo učenik. Ali odgovor na pitanje je da sam samouk, nemam nikakve škole niti tečajeve, samo tekstovi, gledanje starih majstora i igranje s fotoaparatom i Photoshopom. Kako pronalaziš modele za fotografiranje, preferiraš li možda neki tip ljudi koji najviše pašu tvom načinu izražavanja ili se svima možeš prilagoditi? Pa pronalaze oni mene, počeo sam sa fotografiranjem uskog kruga prijatelja i cure i onda sam odlučio napraviti Facebook page i počele su mi se javljati razno razne zanimljive persone koje su zaintrigirali moji radovi pa su odlučili stati ispred mog objektiva. U teoriji bi se mogao prilagoditi svima, ali tu onda upada moj ego koji zabranjuje da se prilagođavam osobama koje mi ne pašu, a s druge strane, neće mi se javiti osoba kojoj ne paše moj način stvaranja. Možda me ipak zovne neka turbo folk pevaljka da ju pofotkam, tko zna. Dobar dio tvojih radova odašilje mračnu, mističnu atmosferu, ima li to veze s tvojim osobnim stilom ili karakterom? I sa jednim i drugim naravno. Uvijek, od malih nogu su me privlačile mračnije stvari, puno su mi zanimljivije, mističnije i opakije. Noćna sam ptica i većinom stvaram kada normalan svijet zaspi. Puno bolje se izražavam sa što manje boja, puno toga više mogu prenijeti sa sivilom i plavilom nego sa svim nijansama duge. Universal horrori i Bela Lugosi su krivi za Dark Indigov izričaj kakav je danas. Kako ti uspijeva da kada fotografiraš djevojke dobiješ lijepe, seksi i privlačne fotke, ali bez vulgranog i trashy dojma kojeg često vidimo kod drugih? Prije odgovora hvala na "komplimentu". Većini prosječnih smrtnika i fotografa moje fotografije nisu privlačne, fali tone boje, sluty outfita, make up-a i loše ispeglanih lica. Prije svega radim ono što je meni privlačno, sexy ili kako god, pokušavam takvu mračniju, a opet izazovnu žensku fotografiju i mušku naravno, donijeti na ovo naše dosadno i isprano područje. Kako uspijevam? Nemam pojma, imam lijepe modele kojima nije problem ništa napraviti za dobar komad umjetnosti. Volim upoznati modela, "sprijateljiti" se, proučiti ga, vidjeti kako funkcionira i što mu paše. Što misliš po čemu odskačeš od drugih fotografa, čime privlačiš publiku? Grozno pitanje i mislim da neću moći odgovoriti, puno ću pričati, a neću ništa reći. To je najbolje pitati osobe koje sam fotografirao i s kojima sam ikada stupio u "foto" interakciju. Ako moram iskazati što ja MISLIM, onda je to da nema fotografa koji su bliski mom nekom dark i cinematic stilu fotografije. Pokušavam ubaciti dašak fantasy, surreal, dark ili cinema atmosfere u fotografije, bilo to sa mojom cyan paletom boja, mjestom fotografiranja ili čak outfitom. I ne peglam lica. Puno toga izgovoreno, skoro ništa konkretno rečeno, oh well. Što je danas najvažnije da bi se uspjelo u tvom poslu? Da biste uspjeli, ovako: morate biti sve što ja nisam. Znači, pamtite dobro ili sejvajte ovaj intervju da u kratkom roku postanete popularni i kul. Morate biti posvuduša. Morate biti po kafićima, eventima, šetati se po špici i dijeliti svoje letke, plakate, vizitke, tko zna što ne, možda i upaljače sa vašim logom, vrag će ga znati. Morate imati hrpetinu novaca i puno poznanstava da vas se gura u mainstream medije poput svakojakih portala, časopisa, itd. Bogati roditelji isto dolaze u obzir. Oprema od par desetaka tisuća kuna je pod obavezno, minimalno dvadeset objektiva u putnoj torbi koju morate vući sa sobom gdje god da se nalazite. Treba vam jedan dobar i skupi bliz da ste sigurni u svakim uvjetima da će fotografija biti eksponirana ok, jer budimo realni kome se da učiti kako ISO i exposure funkcioniraju, am I right? Što još? Ne zaboravimo ogromne potpise na vašem radu, nije fotografija ako nema na sebi grafit sa vašim imenom. Ono najvažnije, zaboravite maštu, nope, mašta ne dolazi u obzir niti smijete odudarati od drugih, to ne, generičnost, dosada i mnogo boja su ključ uspjeh. Da skratim, nemojte biti ja niti itko tko drži do sebe i svoje fotografije i želi ostaviti nešto za sobom, u ovom dosadnom i jadnom dobu gdje su sponzoruše idoli mladima, gdje mladi ne znaju za Pink Floyd, gdje je The Zelda: Link to the Past dosadna igra, a Fifu i Battlefield igra cijeli svijet. Jesi li dosada imao kakvu izložbu ili nešto slično gdje si mogao predstaviti svoj rad ili možda planiraš takav događaj u budućnosti? Imao sam, simbolično nešto, sitnice, ništa vrijedno spomena. Imam u planu okrenuti Hrvatsku naopako, a vi ćete saznati među prvima. Da imaš neograničen budžet, kakav bi fotić nabavio? I naravno, ključno pitanje koje se uvijek postavlja fotografima – Nikon ili Canon? Ne mogu ni pojmiti nešto tako, bit'će da sam hendikepiran za pojam novca i što to uistinu znači. Da imam neograničen budžet, ne znam bi li se uopće zamarao sa tim kao što se ne zamaram ni sad. Ajde, vjerojatno Canon jer sam navikao na njega, neću u tehnički aspekt te napravice jer mi nije to napeto, a mislim da će čitateljima biti još manje to zabavno čitati. Malo sam pobjegao sa teme, uglavnom, oprema nije toliko važna, o tako nečem neka vam pišu fotografi koje sam spomenuo prije. Ono što je važno, sa novčane strane je dobar objektiv, a koji, to zavisi o stvarima koje volite fotografirati. Ali najvažnija je mašta, originalnost i naravno da uživate u stvaranju, što god radili i čime se god bavili. To je mene vodilo i vodi me još, možda nemam novaca kao neki koji nažalost žive od toga ili nemam još razvikano ime ali barem sam ostao svoj i malo po malo kopkam prema gore, to je najvažnije jer na kraju, kada odemo i ove matrice/zemlje, nešto ćemo ostaviti, a pitanje je što. Radiš li i po narudžbi, voliš li snimati razne događaje, slavlja, kako pristupaš tome? Za sada sve je bilo prepušteno meni. Slavlja nisu moj tip događanja gdje se inače volim zateći, a pogotovo ne da tako nešto i zabilježim. Ali, u zadnje vrijeme razmišljam da počnem fotografirati i mladence, same, na nekoj osami, bez ljudi, samo njih dvoje, u kakvoj god oni kombinaciji bili. Privlači li te i snimanje videa ili se misliš zadržati isključivo na fotografiji? Privlači da. Prije svega sam veliki ljubitelj sedme umjetnosti, većina što izlazi iz mene, bilo to kroz fotografiju, manipulaciju ili pak neku poeziju, svemu su filmovi i anime-i baza. Vidi se u kakvim filmovima najviše uživam. Na kraju nam reci gdje sve možemo pratiti tvoj rad i kontaktirati te. Za kontakt i za stvari koje ne stavljam na neke fotografske stranice tu su naravno Facebook, Instagram, što se fotografije tiče, preferiram Flickr, a za manipulacije tu je DeviantArt. Još bih nešto dodao, mislim da je važno. Iako se možda na prvu sve ovo čini veoma pesimistično, bezizlazno i veoma tužno, tako je, a neko je to morao reći. Situacija u Hrvatskoj, što se umjetničke fotografije tiče u rapidnom padom i laički rečeno, katastrofa je. Mladi, perspektivni i maštoviti umjetnici moraju bježati van i tražiti sreću drugdje ili ih nema za vidjeti, dok "pravdu" kroje malo je reći loši umjetnici, sve su preuzeli i mažu narodu oči. Ali na nama je da kopamo svim snagama i dignemo Hrvatsku na malo veću razinu.
0 Comments
Leave a Reply. |
Pročitajte još
Skinny Chick Travelling: Svijet je sjebano, ali lijepo mjesto kojeg želim istražiti koliko god mogu
Archives
November 2017
|