Mlada slikarica, Zvonka Pauković, oduševila nas je svojim radovima na prošlogodišnjem Cash&Carryiju. Njezina je sposobnost prikaza atmosfere izuzetna. Pogledajte njezine slike i udovoljite svojim očima! Slikanje je za tebe počelo još u srednjoj školi, je li Primijenjena bila tvoja jedina opcija? Da, Škola primijenjenih umjetnosti je bila moja jedina opcija. Od malih mogu sam stalno nešto izrađivala i crtala te mi je likovni bio jedan od najdražih predmeta u osnovnoj školi. Mogla sam upisati gimnaziju ili neku drugu srednju školu, no mislim da tamo ne bi bila jednako zadovoljna. Je li netko od profesora ili umjetnika utjecao na tvoj stil ili je bio važan dio tvog umjetničkog sazrijevanja? Moji profesori u srednjoj i na likovnoj akademiji su mi puno pomogli savjetima i podrškom. Često gledam radove umjetnika koji su prikazivali slične motive. Promatranje tuđih radova mi pomaže da vidim kako su oni riješili neki problem koji mene muči te kako bi to rješenje mogla prenijeti u nešto što želim prikazati. Postoji li neki umjetnik u čijim bi radovima pronašla i svoj stil? Postoji više umjetnika u čijim radovima prepoznajem elemente koje prikazujem na svojim slikam. Edward Hopper koji je često prikazivao osamljene ljude ili prazne prostore. Njegovi radovi mi se posebno sviđaju zbog kombinacije boja, svjetla i sjene te osamljene atmosfere koju prikazuju. Georges de La Tour mi je dragi slikar, između ostalog i zbog prikaza velikog kontrasta svijetla i sjene na nekima od njegovih slika. Lovro Artuković mi je jedan od dražih umjetnika zbog samog načina na koji prikazuje ljudski lik. Ima još dosta drugih umjetnika u čijim elementima mogu prepoznati svoje slike. Koja je tvoja najdraža tehnika i najčešći motiv? Za sada slikam u tehnici akrila na platnu. Prikazujem motive ženskih figura u trenucima kontemplacije ili melankolije. Na svojim slikama se trudim prikazati određenu atmosferu, koju postižem s igrom svjetla i sjene, određenim odabirom boje te samim figurama. U srednjoj školi sam išla na aranžersko-scenografski smjer te se nisam bavila vrstom slikanja kojom se sada bavim. Motive koje sad radim sam počela raditi tek nedavno na likovnoj akademiji tako da su motivi i tehnike putem kojih se trenutno izražavam za mene nove i postepeno se razvijaju. Najveći format na kojem si slikala? Jednom sam slikala na formatu metar puta dva metra. Bilo je zanimljivo jer sam morala stajati na stolu kako bi oslikala gornje dijelove. Dok slikam često imam potrebu udaljiti se par koraka i pogledati rad iz daljine. Ta potreba je malo nezgodna ako zaboravite da stojite na stolu. Budući da se na Akademiji radi od jutra do sutra, stižeš li imati kakav dodatni hobi uz slikanje? Tijekom akademske godine ne stignem imati puno vremena za hobije, a ono malo slobodnog vremena što imam, volim provesti s prijateljima i izrađujem nakit za sebe i prijatelje. S obzirom na to da pohađam nastavnički smjer na likovnoj akademiji, osim struke imam i predavanja vezana za povijest umjetnosti te praksu u školama pa mi to sve zajedno oduzme puno vremena. Volim sve aspekte studiranja na nastavničkom smjeru no često mi ne ostaje puno slobodnog vremena. Čuvaš li sve svoje radove i gdje se mogu vidjeti? Radove čuvam, no trenutno nemam web stranicu na kojoj se radovi mogu vidjeti. Obično su izloženi na završnim izložbama likovne akademije. Možeš li živjeti od prodaje radova? Do sada nisam prodala niti jedan rad tako da ne znam. Teoretski, možda se može živjeti od toga ako se podilazi široj ili vrlo bogatoj publici. Treba li u životu imati uzora? Uzori uvijek dobro dođu. Od njih se uvijek može naučiti, no važno je i razvijati vlastiti stil. Tvoj moto ili rečenica vodilja? “And now here is my secret, a very simple secret: It is only with the heart that one can see rightly; what is essential is invisible to the eye.” ― Antoine de Saint-Exupéry, The Little Prince
0 Comments
Leave a Reply. |
Pročitajte još
Skinny Chick Travelling: Svijet je sjebano, ali lijepo mjesto kojeg želim istražiti koliko god mogu
Archives
November 2017
|