Još jednom smo otputovale u svijet fine art fotografije i toliko nam se sviđa da ovo vjerojatno nije zadnji ovakav intervju. Baš kao i prošlog puta, naša ovotjedna sugovornica zove se Martina, a i otkrila nam je na koji načiin stvara nove svjetove na granici fantazije stvarnosti. Već prvi pogled na njene radove podsjetio nas je na Alisu u zemlji čudesa ili slične priče gdje iza svakog ugla možemo očekivati neočekivano. Kako joj to uspijeva, uzorima, početcima i kako općenito gleda na mogućnosti koje pruža bavljenje fotografijom u Hrvatsko pročitajte u nastavku. Kako je počela tvoja fotografska priča? Sasvim slučajno, negdje po završetku srednje škole kada je prijateljica dobila svoj prvi fotoaparat, nekako mi se to učinilo zanimljivim, pa bi tu i tamo i ja okinula koju fotku usput. Je li fotografija tvoj ispušni ventil, izražavaš li kroz fotke osjećaje ili su tvoji razlozi čisto umjetnički doprinos zajednici? Najčešće ispušni ventil i djelomično umjetničko izražavanje s dozom osjećaja, oni ovise o tematici, kao i raspoloženje. Na koji se vid fotografije najviše oslanjaš? Voliš li više portrete ili pejzaž? Portreti, fotke sa dozom bajki i nadrealnosti. Jedno pitanje iz leksikona u osnovnoj školi: opiši nam svoj stil u 3 riječi! Hjoj, ne volim ovakve zadatke hahaha. Bajkovito, mračno i cvjetno. Radiš puno shootinga, imaš li kakvih zgoda i nezgoda za podijeliti s nama? Često zna biti jako zabavno, pogotovo ako se putuje negdje dalje pa to izgleda kao mali izlet. Možda bi kao zgodu u nezgodi i fotkanje koje mi je ostalo u sjećanju navela pentranje na Milengrad, ruševine smještene u zagorskoj županiji. Pošto smo pogriješili rutu, malo smo odlučili kružiti ispod zidina i to ne svojom voljom, a s time da moram napomenuti kako sam tada bila već podosta trudna, ali je na kraju sve završilo super i zadovoljna sam rezultatima. Gdje pronalaziš modele i kako se netko može prijaviti da stane ispred tvog fotoobjektiva? Modeli su curke koje fotkam vec duže vrijeme, s kojima sam se sprijateljila i koje zovem kad me pukne neka ideja, kako koja od njih mi odgovara za trenutno fotkanje, te kako i njima paše. Jako rijetko zapravo tražim modele u zadnje vrijeme, osim ako mi netko posebno ne zapne za oko. Koja bi bila najdraža fotka koju si snimila, ako možeš uopće izdvojiti neku? Imam ih nekoliko, mislim da nemam baš jednu najdražu, imam više njih sa kojima sam stvarno zadovoljna, ali prevladava broj onih s kojima nisam, a to me zapravo tjera dalje. Što misliš o fotomanipulaciji? Okušala sam se u tome, isto u periodu kad sam prvi put probala fotografirati, nije mi išlo najbolje zato što sam bila brzopleta i nestrpljiva i lijena učiti. Cijenim dobru fotomanipulaciju, divim joj se i nravno ljudima koji se uspješno bave tom vrstom digitalne umjetnosti. Tu i tamo ponešto ubacim u fotku, trenutno sam u fazi kad malo radim na tome, nisam više lijena, al sam još uvijek pomalo brzopleta. Što misliš o velikom broju ljudi koji se, unatoč neznanju, upuštaju u fotografske vode? Misliš li da svojom neprofesionalnošću štete fotografiji kao kreativnom procesu uz koji je ipak potrebna i velika vještina? Svi smo mi počeli od nekuda, šteta što nemam svoje fotke iz 2009. ili 2010. godine. Katastrofa je blaga riječ, tu i tamo bi se potrefila neka, ajde dobra,koliko toliko. Ne mislim da štete, ako su tek počeli s tim, ako im je to hobi, žele i imaju volju učiti i napredovati. Veći problem, ovisi kako gledamo na to, su oni koji su već godinama u fotografiji, imaju posla i mogu možda i solidno živjeti od toga, nazivaju se vrhunskim fotografima i profesionalcima koji kvalitetno rade, a zapravo nisu ništa od toga... Osrednji fotografi s osrednjim fotkama, tehnički i estetski gledano. No, ljudima se to očito sviđa, oni zarađuju i imaju posla i tu je kraj priče. Nema potrebe za napretkom kad im ionako ide ono što je možda u tom slučaju na prvom mjestu, a to je zarada. Imaš li fotografske uzore? Nemam nikog posebno, nisam tip koji prati i idolizira ljude, općenito. Ali svakako me svaki put oduševi Katerina Plotnikova i ruski fotografi općenito. Ima zbilja puno odličnih i kreativnih fotografa koje lako možemo naći na internetu. Misliš li da se kod nas isključivo od fotografije može živjeti? Ne mogu odgovoriti na to pitanje točno, osobno ne mogu, neki možda i mogu, vjerujem da mogu, ali možda uz još neki posao. Jesi li sudjelovala na kakvim većim projektima? Ako da, kojim? Ako ne, na kojima bi voljela sudjelovati? Nisam sudjelovala nigdje zapravo, uopće nisam u nekom foto krugu, nikad nisam sudjelovala na nikakvim natjecanjima, druženjima i slično. Vidjet ću, možda se uskoro odlučim, iako mi trenutno to nije prioritet. Da možeš poželjeti tri želje vezane za fotografiju, koje bi to bile (npr. gdje bi voljela imati izložbu, s kim surađivati... ? Voljela bi putovati po svijetu na napuštene lokacije, dvorci, ruševine,vidjeti prekrasnu prirodu različitih zemalja. Voljela bi surađivati sa već spomenutom Plotnikovom, pa makar da samo stojim sa strane... i na kraju, voljela bi naravno imati izložbu u nekakvoj galeriji, ali o tom po tom. Gdje objavljuješ svoje radove? Što novog spremaš u skoroj budućnosti?
Najviše na Facebook stranici, Flickr, jedno vrijeme sam bila na 500px, imam profil i na Bored Panda, otvorila sam si Photoblog, DeviantArt, tamo sam od početka, ali zapravo nigdje ne objavljujem toliko koliko na Fejsu, a to mi je možda i greška. Imam neka tematska fotkanja uskoro, preko ljeta uzimam pauzu jer ljeto i ja se baš i ne volimo.
0 Comments
Leave a Reply. |
Pročitajte još
Skinny Chick Travelling: Svijet je sjebano, ali lijepo mjesto kojeg želim istražiti koliko god mogu
Archives
November 2017
|