Bartul je student politologije u Zagrebu rođen je u Benkovcu pored Zadra, piše poeziju i ima samo 19 godina! Iz intervjua se nikada ne bi reklo da se radi o tako mladom dečku, velika ljubav prema čitanju očito je doprinijela njegovom načinu izražavanja i stvaranju već dobro definiranih stavova. Počeo je ozbiljnije pisati još u školi vrijeme priprema za Lidrano, no, kako sam kaže, tada pisanje nije doživljavao na isti način kao danas. Za kraj uvoda, citat Hermana Hessea po Batulovom izboru: "Ta ja nisam htio ništa drugo nego da pokušam proživjeti ono što je samo od sebe htjelo da izbija iz mene. Zašto je to bilo tako jako teško?" Je li potreba za pismenim izražavanjem kod tebe svakodnevna ili imaš točno određeno vrijeme za različite obaveze pa onda na primjer na kraju tjedna uloviš vremena samo za pisanje? Gotovo svakog dana primijetim nešto što sebi želim objasniti pisanjem,a kad tog nečeg nema, ostajem ja. Najčešće pišem noću jer sam tad sam sa sobom. Tad jednostavno osjetim da je vrijeme za pisanje. Sama koncentracija i vlastite misli mi to zapovjede. Nekad se pjesma razvija par dana, a nekad dođe u par minuta. Osobno su mi draže ove od par dana jer i mislima treba vremena i gotovo uvijek snažnije djeluju na mene. Za sad, svakodnevne obaveze ne ometaju moj tok misli, a samim time ni stvaranje. Otkuda crpiš inspiraciju? Inspiracija mi dolazi iz svakodnevnih rituala, same rutine i situacija. Poprilično mi je dosadno pa određenim trenutcima dajem previše pažnje. Obični razgovori i govor tijela stvaraju pjesme. Naravno, vlastiti doživljaj okoline uvijek okupira moja razmišljanja. Na taj način, pišem da bi razložio sebe i da vidim koliko sebe znam. Kad bih morao istaknuti jedan motiv, to bi bio motiv ljudi. Osobno, zanimljivo mi je kako me sami ljudi u privatnom životu previše ne intrigiraju, a u pisanju preuzimam sve njihovo. Kako to da si odabrao poeziju? Kako tvoji vršnjaci reagiraju na tvoj rad, koje je njihovo mišljenje općenito o poeziji? Ni sam ne znam kako sam odabrao poeziju. Za mene, ona je iskaz onog prešućenog ili zanemarenog. To se može kvalitetno prikazati i prozom,ali sažetost i subjektivnost poezije, po meni, imaju moć vjernijeg prikaza. Bliskim prijateljima je drago jer smatraju da sam to stvarno ja, a nisam se pretjerano trudio da druge ljude informiram o svom pisanju. Vršnjaci ne posvećuju dovoljno pozornosti umjetnosti općenito,a pogotovo poeziji. U principu, moja generacija ne vodi sadržaje razgovore i kao da napušta jezik,odnosno komunikaciju. Gdje nema sadržaja, nema ni umjetnosti. Poeziju također smatraju zastarjelom i djelom prošlosti kojoj u njihovoj kulturi nema mjesta,a istovremeno se i dalje smatra elitističkom i nekako zahtjevnijom. Još si jako mlad, a tvoje pjesme ostavljaju taj neki sjetan, ozbiljniji dojam. Kako to objašnjavaš? Jesi li inače po prirodi povučenija i tiha ili vesela i glasna osoba? To je dio moje svakidašnje jadikovke. U društvu i nisam naročito ozbiljan, ali kad pišem to je neka druga stvarnost. Ta stvarnost postoji kao potpuno odvojena od realnog svijeta,a opet sve uzima iz njega i na njemu se temelji. Pjesme su najiskreniji prikaz mene,a moje ponašanje je neka vrsta paravana kojeg svi imamo. U svijetu, svi moramo igrati uloge,a u poeziji toga nema. U krugu mojih ljudi sam otvoren i komunikativan, dok bilo gdje van tog kruga sam samo statist. Jesi li se okušao u primjerice pisanju članaka, kratkih priča, eseja? Volim pisanje u vidu komentara na aktualna zbivanja, pogotovo kad poprime nakaradno satiričan ton. Takvu prozu četo pišem na zamolbu prijatelja. Što sam stariji, sve se više odvajam od drugih književnih vrsta i izraz baziram na poeziji. Tog procesa nisam ni sam svjestan, ali smatram to izrazito pozitivnim. Možeš li izdvojiti jednu pjesmu za koju misliš da te baš najbolje predstavlja ili na koju si posebno ponosan. Pokušavam vidjeti Kroz njih, Pogodite? Čista stakla Ne znaju Za nježnost. Obzorne crte Takvog ustrajanja Želim prepraviti, Ali I cvjetovi su ljepljivi Kad im ide. Znaju li Moje paralizirane ruke Što je narcis? Ova pjesma nema naslov, što mi je u zadnje vrijeme postalo praksom. Ona me najbolje predstavlja jer je najosobnija. Omiljeni hrvatski pjesnik i zašto? Prije svega, treba naglasiti važnost svih velikana hrvatskog pjesništva. Od Matoša do Borisa Marune. Želim istaknuti da pjesništvo ne shvaćam na tradicionalan način. Tu bi htio naglasiti stvaralaštvo Janka Polića Kamova, upravo zbog tog što je sam odbijao normative. Osobno, za jednog od najboljih pjesnika naših prostora smatram Branimira Štulića. Naravno, Arsen Dedić se ne smije zaboraviti. Možda malo čudno, ali Sašu Antića iz TBF-a držim za pjesnika koji najtočnije progovara o vlastitom vremenu. Iako nije naš, niti je pjesnik, način gledanja na kulturu i društvo Slavoja Žižeka mi je uvijek bilo interesantno. Gdje sve možemo čitati tvoje radove, spremaš li možda u budućnosti skupiti pjesme u jednu cjelinu i objaviti knjigu?
Moji radovi se mogu pročitati u časopisu Kvaka, te na portalima Metafora i Kritična masa. Trenutno razgovaram s više portala. Objavljivanje zbirke poezije vidim kao idući korak. Svjestan sam da pisanje poezije nije trendy stvar i da je teško ostvariti to. Što te u našem društvu najviše smeta kod ljudi i što bi prvo promijenio da možeš? Mojim vršnjacima zamjeram apsolutnu pasivnosti i sveopću nezainteresiranost. U cijelom društvu me smeta sveprisutno robovanje konvencijama i jeftina istost. Promijenio bi perspektivu gledanja i način razmišljanja. Htio bi da ljudi više ulažu u nutrinu, a manje u sve vanjsko koje ih samo stavlja u kalupe. Volio bi da se ljudi oslobode predrasuda i da svakom prvenstveno pristupe kao zasebno vrijednoj jedinki. Smatraš li se umjetnikom, što je za tebe uopće definicija umjetnosti? Ne bih ulazio u definiciju umjetnosti, no smatram kako je primarna zadaća umjetnosti da potakne i natjera ljude na razmišljanje. Danas se uz poimanje umjetnika vežu različite konotacije pa smatram da bi bilo poprilično nezahvalno govoriti o sebi kao takvome.
0 Comments
Leave a Reply. |
Pročitajte još
Skinny Chick Travelling: Svijet je sjebano, ali lijepo mjesto kojeg želim istražiti koliko god mogu
Archives
November 2017
|